Sjeti se… o tebi više ništa ne znam u san dođe cvijet u plavoj kosi miris pelargonijâ uz kameni prozor naše mladosti ponekad zalutam cestom bez imena u tvoje prve studentske dane i tiho pored prazne klupe kažem: pitaš li se koliko je zaborav izmijenio moje lice umjesto odgovora šumî vrijeme mirko mirku s mirkom šutî: reci nas još jednom tiho nas izgovori odloži ogrta? odloži […]
Možda se trošio kolovoz Ni traga snu samo krajolik usnuo Žedan netko barkom se samoći prikrada ili me sa zida prožima pohotno oko pa mu se primičem barkom bez sna Niz polje mirisa sasipamo se kao da napuštamo svijet Sad si mi na rame naslonjen govore joj prsti mazno mi provučeni kroz kosu glasom mekoćom tijela što raskošno pomijera zvijezde strop njišući Dugo daždi četa anđela iza prozora. […]
I vatru raspali, Misli da dogore… I promeni grad, Državu… Ako ne pomogne Poludi! I ponovo se rodi! Tad prvi put potrči I ponovo poleti, Oseti visinu… I na sve pljuni! Nikom ne prećuti… A onda zastani, Kad te niko ne vidi Duboko udahni I u sebi šapni: Volim I nije me sram! Dragana Milićević Đorđević
Ti si ta svesna točka koja se šeta gore – dole po kičmi, Ti si taj koji je od početka ceo svoj život isplanirao, i svake sekunde stvaraš novi Univerzum. Svako je u pravu, jer svako ima svoju istinu. Na kraju krajeva, mi nismo samo glumci u filmu kojeg smo sami smislili. Ne, mi smo ceo film, znači, ne samo glavna uloga, nego i sporedna, ali i svi ljudi […]
Volim ih puštati slobodne da lete, da me izgrizu i probaju izluditi, pa da lagano zaspu pored mene, kao i ja – sasvim umorni. Moje su riječi drugačije, čudne, ružne ili ozbiljne. Kako god gledaš u njih – dobro je. I Moja je istina drugačija, za mene ljudskost nema granica. Za mene greške ne traže opravdanje, Za mene ne postoje ladice u koje stavljam ljudske figurice. Ne izvodim manipulirajuće rituale. […]
BAJKA UNIVERZUMA Prošetaj niz moj hram, spoznaj slobodnu dušu, biće to dodir neba i zemlje, čarolija ljubavi, jedini razlog našeg postojanja. Izgubi se u mom telu zaroni tamo, gde je i meni nedostižno, povedi me, niz oblake ljubavi, načini me, svojom šumskom vilom. Pevaću o ljubavi, plesaću za tebe, ovo nije priča o nama, već bajka univerzuma. Momenti dodira svuda, samo retki ih naslute, slobodno žive. KARLOV MOST Mesec […]
BOŽE MOJ Bože Moj prepuštam se tebi, nek anđeli osvetle put. Moje oči, zaslepljene, ne vide, sjaje, želim da preliju taj sjaj, na tvoj put Božji, izgubim se u svetlosti anđela. Hvala ti, Oče moj, slepilo dajem đavolima, shvatila sam, ponizno molim, nek oči moje, uvek budu, to najdraže, Božji sjaj. Izvinjavam se! Dopirem sa celom, zemljino tlo, mislima se smešim tebi, radujem se tvom daru. Ja nisam gluha, […]
Čim osjeti zlatnik kako zvecka u džepu Probude se u njoj vještine nove Gledajuć’ budućnost za čovjeka slijepu K’o u paukovu mrežu sve želje se love… Druga sestra vračara drugom stazom gazi Ljekovito bilje sakuplja u travi Nesebičnim djelovanjem ljudsko tijelo pazi I životnim poslanjem Božju dušu slavi… U kristalnoj kugli sad odgovore traži Na upite kako obnoviti dušu Izabire nježan put i odgovor blaži Kako bi izbjegla produbiti sušu… […]
Pustite me da ćutim Što me stalno pitate, pitajte prvo sebe, zašto živite, čemu se vi to radujete? Vi se varate, lažete sebe, ja sam vaš izgovor, a možda.. odgovor, pravi, jedini! Čujte me, nisam bolesna, nisam tužna, nisam razočarana, nedruštvena, možda luda, to ludo, vama neprihvatljivo, meni blago. Ne trošim se na prazne reči, neću da ih izgovaram ko farsa, jeftina šala, neka umišljena kurtoazija, došla od nekog, negde! […]
Tad plove po svijetu zvjezdanih milja Galaksije im nude svjetlosno blago I teško je razaznat, što san je, a što zbilja, Otvorenih očiju, sanjat im je drago. Ravnoteža je vaga, kojoj svi teže Između mašte i zbilje, uteg postoji Dvije strane nešto nevidljivo veže Jedna je hrabra, druga sveg se boji. I kad hrabrost je potrebna, ruše se brane Sve ikada sazidano u ime straha Jer osjećaji su ti, čim […]
