poezija

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (20. ciklus)

KRAJ KARME Eto ga i taj kraj kojeg čekam dugo …bila je duga moja karmička pruga. Eto ga i kraj moje otplate duga …neću više da budem sudbini sluga. Eto i taj pun Mjesec i skrivene sjenke …ovim krajem iscjeljujem i svoje pretke. Došao i taj dan kad je kraj svim počecima lošim …neću više da se na traume trošim. Eto i taj trenutak kad mi se u lice tresne […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (19. ciklus)

    KO SAM JA DA SUDIM Gledam ove društvene mreže …i ponekad mi bude teže. Tamo rat, tamo glad …sve je crno sve neki jad. Gledam taj život na mrežama iz svoga kutka …i svaka žena izgleda kao lutka. Gledam kako se svi vole i hvale …i pomislim o Bože kakve budale. Tamo se vole, pa opet ide rastava …onda se vraćaju, drama se nastavlja. Tamo lete pare i […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (18. ciklus)

…da iz kamena rastu ruže. Znaš li moj Ti, da smo Bogu isti Svi.   ČEKAJUĆI  GOL Čekala sam u početku ništa, a nadala se svemu …nisam baš bila spremna da se prepustim i njemu. Čekala sam onda sebe da si priznam bol …i nespremna dočekala i njegov gol. Onda sam u gnjevu i ljutnji krenula u lov …i opet sam dobila samo živčani slom. Rekoh sebi smiri se i […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (17. ciklus)

PLAŠIM SE… Plašim se… zaboravit ću te …a bio si mi sve. Plašim se… da mi nestaneš na ekranu ….a ti si jedini koji voli moju manu. Plašim se… otići ćeš s vibera …a toliko sam vježbala da ti kažem NE, do ibera. Plašim se da ćeš nestati u trenu ….a ti si u meni jedini budio strastvenu ženu. Bojim se da ćeš stvarno nestati …i da će ova moja […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (16. ciklus)

SAMA NA SCENI Kako je divno biti na sceni sama …tu možeš biti i klaun i dama. Lijepo li je glumiti na pozornici života …tu ti je svaki izdah i udah kao nota. Sama na sceni mogu da plačem …da se previjam, urlam ili da skačem. Sama na sceni plešem ko’ vila …kao da me nosi neka nebeska sila. Kad sam sama na sceni, brišu se moji geni. Tu sam […]

Više

MIRKOVA POEZIJA 2

  IMA DANA ima dana u kojima usnuli sati postaju pjesma i ja drugujem sa njom kao bakin daleki sirius ne čujem ga ali šutim dok izlizanim krajobrazom govori njezin eutanazirani glas ima dana kad mrtva priroda zaigra kad obris dunje vene na dnevnom vjetru ima dana kad riječ kao ugrušak usnula plamti i ne znam ispisuje li se ili gubi pa sričem neznana imena i zvjezdanim plaštem pokrivam ih […]

Više

SLOBODA

Samo za ljubav bez uvjetovanja, Samo kroz slobodu do radosti. Pomogla mi je snaga jednog Mjeseca, Jednog okruglog nježnog snagatora, da se smirim, Da vidim da sam snažna, da mogu, da sam prošla još jednu lekciju. Bilo je bolno, bilo je surovo, patnja i duhom i tijelom. Ali sad sam na stepenici više, ponovno! Opet sam svoja, snažna i jaka. Ne tresem se više zbog gubitka, ne vodim bitke koje […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (15. ciklus)

MOJA POSVETA – NJEMU Hvala ti, što si mi dao snagu oprosta. Hvala ti, što si bio tu i kad te nisam vidjela. Hvala ti, što si me stavio baš na ovaj put. Hvala ti, što se kroz tebe učim poniznost i da mi je ona zapravo hrabrost, a ne slabost. Hvala ti, što si mi dao ljude od kojih sam naučila šta je povjerenje. Hvala ti i na onima […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (14. ciklus)

  PRAZNINA Šta se to u meni zbiva, uvukla se neka šuplja praznina. Šta je to ušlo u moje tijelo pa se više ne osjećam ni potpuno ni cijelo. Kako li je samo nastao ovaj defekt u duši, ne osjećam ništa, iako vidim da se stari svijet ruši. Odakle se stvorila u meni ova pustoš i tupost ne reagiram ni kad vidim neku glupost. Kako nisam osjetila to i prije […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (13. ciklus)

SJETIŠ LI SE? Sjetiš li se dragi moj otkucati moj telefonski broj… Sjetiš li se nas barem kada kiša lije… ili ti i dalje razum srce krije. Sjetiš li se moje sobe, moje postelje i moga oka sjetiš li se mojih nogu, vrata, usana i boka… Poželiš li kadkad da smo trajali duže, bude li ti žao što mi nisi za rođendan donio ruže. Osjećaš li ponekad moju glad za […]

Više