PREŠUTJELA…

Dragi dnevniče, nešto sam ti i prešutjela

…jer sam ovo što mi se događa negdje i naslutila.

Krenuh pisat knjigu

…pa me crne slutnje stignu.

Krenuh vizualizirati dobrotu

…pa u nekom trenutku ni sama ne vjerujem životu.

Krenula sam na cilj, put i smisao

…pa ni sama nekad ne shvatim tko je to pored mene disao.

Krenuh na fitness, na trčanje i dijete

…pa me neki novčani triger omete.

Krenem meditirati i živjeti u SADA

…pa me počnu pucati misli “eh kad sam ja bila mlada”.

Započnem neki odnos sa dobrim namjerama

…i onda se suočim sa ljudskim zamjerama.

Krenem život sto puta iz početka

…i shvatim da sam nezahvalnim ljudima meta

…jer im kod mene sve smeta.

Počnem kuhati zdravo i saditi vrt

…onda shvatim da je prije života živjela smrt.

I tako, dragi moj dnevniče, nisam ti sve rekla

…jer sam se i sama o svoju sujetu opekla.

Nisam ti rekla sve svoje radnje

…jer me sustiglo univerzalno neznanje.

I zato ponekad ti ne kažem ništa

…jer mi život novi test lista.

Čitam ponekad šta sam ti sve rekla

…jedno je istina iskustvo i mudrost sam stekla.

No, ono što ne znam napisati i reći

…koji je pravi put ka’ sreći.

Ono što sam zapravo negdje sada shvatila

…da sam se teškog posla latila.

Ponirati u dubinu svoga bića

…otkriješ i mračna otkrića.

Nisam netko ko’ je savršen

…ali znam da je naš um vrlo zamršen.

Možda, kažem samo možda jednom

…ispričam svoj život pod nazivom Legendo.

Dragi moj dnevniče, ti znaš sve, pišem ti već godina pet

…skupa smo željeli promijeniti svijet.

Ono što si ti znao, a ja ne

…da je vjera u život SVE.

Ono što sam osvijestila dok sam te čitala

…to su moje borbe ega u kojem sam se ritala.

Ono što si mi ti dao na uvid mojom rukom pisano

…da je sve moguće što ti radi misao.

Pisat ću ti jednom sa drugog kanala

…da sam zapravo sve morala ispravljati sama kao mala.

Moj san je kućica, biljke i mir

…da prodajem paprike, rajčice i sir.

Mnogi mi kažu ti moraš tražiti više

…a ja samo želim da budem sve tiše i tiše

Zato ti moj dnevniče i ne pišem više

…čekam jesenjske kiše.

 

 

SAMA NA SCENI

Kako je divno biti na sceni sama

…tu možeš biti i klaun i dama.

Lijepo li je glumiti na pozornici života

…tu ti je svaki izdah i udah kao nota.

Sama na sceni mogu da plačem

…da se previjam, urlam ili da skačem.

Sama na sceni plešem ko’ vila

…kao da me nosi neka nebeska sila.

Kad sam sama na sceni, brišu se moji geni.

Tu sam sve, od Madonne do Severine…

…tu se stapam i otapam od miline.

Kad sam na sceni sama

…nestaje vanjska buka i galama.

Reflektori scene prate moje lice

…a pred mojim očima blješte slike i sličice.

Reflektori scene, prate moje sjene.

Tu na pozornici sama stojim

…ni novce, ni kuće ni kilograme ne brojim.

Kako li je lijepo biti na sceni sam

…ne osjećaš tugu, ni bol ni sram.

Stojim na sceni i tijelo me vodi

…kako li mi samo ovaj ritam godi.

Upijam svjesnost svog vlastitog bića

…jer sam došla do savršenog otkrića.

Otkrila sam u sebi ženu boginju

…jer sam oslobodila u sebi i robinju.

I zato sada plešem sama na sceni svojoj

…i dopuštam rođenje Svjetlani novoj.

 

 

ČEŽNJA

Ovih dana me pere čežnja…

…jel to onaj momenat kad sam nježna?

Ovih dana me pere sjeta

…jel to kad prošlost postaje meta?

Ovih dana me pere ljubavnost

jel to onaj momenat kad spoznaš ljubaznost?

Ovih dana me sjećanja stižu

…jel su to dani kad bivši “gmižu”?

Ovih dana sam tako plaha

…dani kad slušam Mozarta i Bacha.

Ovih dana sam samoj sebi laka

…jel to znak da sam i jaka?

Ovih dana sam samoj sebi savršenstvo

…jel to znak da je duša pronašla mjesto?

Ovih dana živim ko bog

…znači li to da sam egu nabila rog?

Ovih dana se tako osjećam čista

…ovih dana moja duša blista.

Ovih dana sam tako u miru

…ne odupirem se niti jednom hiru.

Ovih dana sam tako u skladu

…uživam i u odmoru i u radu.

Ovih dana sam tako bez straha

…znači li to da sam patnji umakla.

Ovih dana imam druge oči

…izgleda da sam postala svjesna svoje moći.

 

Pejić Svjetlana