pjesme

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (16. ciklus)

SAMA NA SCENI Kako je divno biti na sceni sama …tu možeš biti i klaun i dama. Lijepo li je glumiti na pozornici života …tu ti je svaki izdah i udah kao nota. Sama na sceni mogu da plačem …da se previjam, urlam ili da skačem. Sama na sceni plešem ko’ vila …kao da me nosi neka nebeska sila. Kad sam sama na sceni, brišu se moji geni. Tu sam […]

Više

MIRKOVA POEZIJA 2

  IMA DANA ima dana u kojima usnuli sati postaju pjesma i ja drugujem sa njom kao bakin daleki sirius ne čujem ga ali šutim dok izlizanim krajobrazom govori njezin eutanazirani glas ima dana kad mrtva priroda zaigra kad obris dunje vene na dnevnom vjetru ima dana kad riječ kao ugrušak usnula plamti i ne znam ispisuje li se ili gubi pa sričem neznana imena i zvjezdanim plaštem pokrivam ih […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (15. ciklus)

MOJA POSVETA – NJEMU Hvala ti, što si mi dao snagu oprosta. Hvala ti, što si bio tu i kad te nisam vidjela. Hvala ti, što si me stavio baš na ovaj put. Hvala ti, što se kroz tebe učim poniznost i da mi je ona zapravo hrabrost, a ne slabost. Hvala ti, što si mi dao ljude od kojih sam naučila šta je povjerenje. Hvala ti i na onima […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (14. ciklus)

  PRAZNINA Šta se to u meni zbiva, uvukla se neka šuplja praznina. Šta je to ušlo u moje tijelo pa se više ne osjećam ni potpuno ni cijelo. Kako li je samo nastao ovaj defekt u duši, ne osjećam ništa, iako vidim da se stari svijet ruši. Odakle se stvorila u meni ova pustoš i tupost ne reagiram ni kad vidim neku glupost. Kako nisam osjetila to i prije […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (13. ciklus)

SJETIŠ LI SE? Sjetiš li se dragi moj otkucati moj telefonski broj… Sjetiš li se nas barem kada kiša lije… ili ti i dalje razum srce krije. Sjetiš li se moje sobe, moje postelje i moga oka sjetiš li se mojih nogu, vrata, usana i boka… Poželiš li kadkad da smo trajali duže, bude li ti žao što mi nisi za rođendan donio ruže. Osjećaš li ponekad moju glad za […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (12. ciklus)

TIJELO BOLA Kad bi barem opet bili stranci da me prožderu oni strastveni žmarci Kad bi barem da se vrati vrijeme i da osjetim leptiriće i treme Eh, da si danas prvo što sam vidjela pa da ti k’o strancu ispričam čega sam se stidjela Kad bi mi barem bio ništa i nitko da te poznajem samo površno i plitko Bilo bi mi lakše s ovog stanja svijesti da ti […]

Više

PJESME SVJETLANE PEJIĆ (11. ciklus)

  ŽELJA Mjesecima sanjam jedan te isti san, da mi se ostvario duševni plan. Želja srca moga kućica je kamena prepuna cvijeća, malena i stamena. Da je smještena izvan svake buke i da mi je bistar potok nadomak ruke. U dvorištu da imam kamin i vrt i da u spokoju i miru dočekam starost i smrt. Zimi da mi je toplo kad se grijem na drva, i da mi je […]

Više

MIRKOVA POEZIJA

MEĐU  NAMA čempresi katkad sa slike nijemo silaze s brijega i rasporede se kao brodovlje oko moga uzglavlja ako progovorim odmrznut će se nebeska pučina brodovi će potonuti u mom oku   VRBE, MAŠTA I NOĆ U trenu ponoćna svjetlost oživi kišne kapi kao uzdahom zaborav Tračak Tajne oglasi cvil ključa u bravi i podsjeti na šaputanja što ostala su izvan ljepote sna zaleđenog bjelinom dalekih zima Je li netko […]

Više

KIRINA POEZIJA 2

Zemlja sačinjena od mira, tu je ocean moje radosti. Dođe nekad trenutak da se duša odmori od puta ovog svijeta. Kroz dva mala prozora, oči pružaju svijetlost ovoj duši. Popne se ona gore, pokuca na ta dva mala prozorčića. Promatra vanjski svijet okupana u oceanu radosti. Skakuće gore, dolje… Čas sjedne, čas poleti leptirom sreće. Vrt duše gdje se brige ruše, gdje ljubav vlada. Sjećam se, bila si sadnica mala. […]

Više

KIRINA POEZIJA

Onda pojavio si se… Ti koji si vidio u meni malu djevojčicu koja je zaboravila na radost. Zvao si me slikare moj Dao si mi veliko platno Na kojem smo zajedno crtali kućicu u cvijeću. Dao si mi nove snove, nade… Pokazao si mi viziju budućnosti koju bi prenosila na platno. Oživio si u meni djevojčicu koja te počela zvati svijete moj. A ona?! Ona je postala tvoj slikar, obojila […]

Više