LJUDI IZ PROŠLOSTI

Ima tih bivših ljudi,

koje ti često i sam vrag nudi.

Ima ih više nego onih dobrih,

i upravo zbog njih svoje srce slomih.

Puna mi je prošlost emotivnih zombija,

zbog kojih mi je mozak kao živa robija.

Vukla sam ih za sobom kao zatvorsku kuglu,

a time se ujedno izlagala i životnom ruglu.

Ima tih bivših veza,

od kojih me napada crijevna sinteza.

Iskaču mi kad-kad iz prošlosti hijene,

al’ im ne dam prostora, pa se ljute pa se pjene.

Bogata je moja prošlost i puna crnih vrana,

ponekad se pitam “zar je bilo i lijepih dana”?

Zaista, prošlost mi je kao maskarada,

rijetko mi se dogodilo da nisam naišla na gada.

Prošlost moja puna je crnih rupa,

ponekad i to često sam ispadala i glupa.

Ima u toj prošlosti i tuge i srama,

svaki odnos mi je završio kao karmička drama.

Ima u toj prošlosti i stida i sramote,

propale veze su se redale kao glazbene note.

Znala sam često da se u prošlost vraćam,

misleći da tako emotivne dugove plaćam.

Često sam znala izazivati vraga,

pa mi se u glavi pojavi haos i sumrak saga.

A onda…

Odjednom ta loša navika nestade,

i moja drama istog trena prestade.

Dobila sam od Boga jedno divno otkriće,

šapnuo mi je u snu da ja nisam to “iz prošlosti” biće.

Dobila sam na dar sadašnjost i svijest,

rekao mi je, prošlost te ne obilježava, to je dobra vijest.

Od toga dana rijetko se unazad vratim,

trebalo mi je dosta dugo da jednu istinu shvatim.

Prošlost je potrebna da te brusi da te lomi,

ljudskom egu prija da se spava u emotivnoj komi.

Ali kad te probudi Božji glas,

u sadašnjosti i molitvi ti potraži spas.

Tada će pobjeći iz prošlosti hijene,

a ti ćeš pratiti neke druge buduće sjene.

MOJA POSVETA – NJEMU

Hvala ti, što si mi dao snagu oprosta.

Hvala ti, što si bio tu i kad te nisam vidjela.

Hvala ti, što si me stavio baš na ovaj put.

Hvala ti, što se kroz tebe učim poniznost i da mi je ona zapravo hrabrost, a ne slabost.

Hvala ti, što si mi dao ljude od kojih sam naučila šta je povjerenje.

Hvala ti i na onima koji su mi bili ” dušmani” , bez njih ne bih razaznala ove prve.

Hvala ti i što si mi dao križ koji nosim sa lakoćom.

Hvala ti, što si mi dao sve darove; mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

I naposljetku, oprosti mi što toliko godina, nisam mogla sama sebi oprostiti.

Jer TI si JA. I ja sam TI. I zato hvala ti, što si mi ponudio pregršt puteva samospoznaje i duhovnosti. Da se vratim IZVORU. Tebi.

I zato hvala ti, što mi pumpaš srce DOBRIM LJUDIMA, jer i srce ima mozak, to je i dokazano.

I hvala ti što si me na polovini moga života prebacio iz UMA U SRCE.

Tražila sam sreću dugo godina u glavi i u izvanjskom svijetu.

Naposljetku… kad sam se umorila, samo sam se spustila, pognula glavu i ugledala da nešto kuca u središtu moga tijela.

SRCE… ono je kucalo, ja ga nisam godinama čula.

A to što je kucalo, kucao si TI .

Hvala ti što nisi prestao kucati, voljeni moj Isuse.

Iz ljubavi, tvoja Svjetlana.

Čujem te sad, i kad ne kucaš.

 

SVI SMO MI JEDNO

Tko vam je rekao da ste samo vi bitni, niste ni svjesni koliko ste sitni.

Tko vam je rekao da je smrt kraj, i da se samo klečeći odlazi u raj.

Zar zaista mislite da ste odvojeni od neba,

i da vas na svakom ćošku nekakav grijeh vreba.

Što će vam pare, zlato i devize

kad vas čeka rupa gdje svaki crv nagrize.

Kuda to jurite bez balansa i smisla,

toliko ste u strahu da vam se i sama duša stisla.

Zašto trujete želudac i glavu,

psujete, pljujete i samo želite slavu.

Žurite, žderete i opijate se noćima

uvijate se, ližete, predajete se đavolskim moćima.

Stanite i osvijestite sadašnji trenutak,

počistite, izliječite svoj duševni kutak.

Bitni ste nam jer smo neodvojivo Božanstvo

rođenjem smo svi dobili ovo zemaljsko prostranstvo.

Zagrlite sebe i svoje unutrašnje dijete,

neka vam u radosti i sreći godine prolete.

Ostavite trag iza sebe dok ste živi,

ja sam pronašla smisao života i u ovoj rimi.

Volite se, grlite se, poklonite vrijeme nekom drugom,

pomozite ako se netko bori sa tugom.

Neka vas po tome pamte kada vas se sjete,

jer i sami vidite kako nam godine lete…

 

Pejić Svjetlana