pesme

PESME SNEŽANE GAGULIĆ OBRADOVIĆ

Za tebe će ona sve što ima dati, čak iako za nju ne ostane, kap krvi, dašak života, mesto tebe nosila bi rane. Njeno rame – i ono je tvoje! Neće dati srce da ti zebe. U daljini tugovaće sama, a mislima biće pored tebe. Tvoja rana i nju će da boli. Kao deo sveta da se ruši. Kao dete niko se ne voli, Ono majci uvek je na duši. […]

Više

NELLYNA DEČJA POEZIJA

Snežuljiću, sneže kad ćeš više pasti? Padni preko noći do krova narasti. Spremili smo sanke i toplo odelo, da se s brega sjurimo, želja nam zacelo. Vukao se svu noć, s teškim prekrivačem sanja zima stigla, s belim ogrtačem. Probudi se prvi opet zimu čika kad ugleda pahulje nasta opšta cika. Mraz po staklu šara, kao slikar pravi Zapucketa vatra, pa mu slike kvari. Ubunda se Matija, sneg ko vojnik […]

Više

NELLYNA POEZIJA

Hoću da volim sve svoje godine onako kako teku po redu. Neću ni jednu s tugom da delim ni kad u kosi ugledam sedu. Jer svaka je godina priča za sebe uvod, razrada, zaplet i kraj važna je pouka koju nam pruža I kad nam se učini predalek Raj. Prihvati godine s ponosom nosi onako kako najbolje umeš neguj, osluškuj dete u sebi s prirodom da se lakše razumeš. Ne […]

Više

DARKOVA POEZIJA 2

Beskorisne su oči uma zaslepljenog, gledaju al’ vid se gravitacijom ka materiji prelama. Hermetički haos ličnih nazovi misli, kotrljaju se tokom, obala se braneći. Ne miriše mi se hologramsko cveće više, ne kite mi se rešetke kaveza. Talasam sa bozonima da uklopim snove u tkivo, ljubav opijem i zavedem, rasanim ekvilibrijum.   Amnezija Estetsko šminkanje uma, patetična gluma. Praznina oralne masaže horizont prekriva, a ja, zaboravio sam igrati se ljudski. […]

Više

ŽELJKINE PJESME

MORAM NAUČITI Još uvijek nisam naučila Da sve u životu prolazi Vrijeme Stvari I ljudi Da ništa ne mogu imati I nikoga ne mogu zadržati Vrijeme ne mogu vratiti Izmjeriti Obuzdati Ne mogu obuzdati sebe I ludu želju za posjedovanjem Strah od gubitka Tamničar je moje slobode Strah od neuspjeha Zaleđuje moje korake Stajanjem prelazim veće daljine Nego čizmama od sedam milja Otpustiti želje Potrošeno blago Uložiti u sebe To […]

Više

SAFIRISINE PJESME 4

Kada sunce nudi zagrljaj topline U njemu ne ćutiš niti trag miline Dok negdje na sjeveru on blagoslov je svima Miluje po obrazu kada stisne zima. Kažeš kako klima bolove ti stvara Da razmisliš malo, što to tebe razara? Nije klima uzrok bolova u tijelu Već što tama prekrila je tvoju svjetlost bijelu. I dok tako šutke ti prolaziš svijetom Ne pričaš sa kišom, suncem niti cvijetom, Ljutiš se na […]

Više

alt

PJESME EMILIJE DANAILOVSKE 3

Uspavala bi te nežnim zvucima, žena sam… Pevam ti srcem, talasima ljubavi milujem… željna tebe, požuda nikad neizrečena.   Da sam cvet u polje lavande, mirisom bi te budila. Uzmi me ko jutarnji čaj, aromatičnu, vrelu, ugrej se sa mnom. Kidala bi se list po list, postala tvoj ljubičasti put, tvoji koraci nek’ budu moj zagrljaj. Zove te zov ženke, oseti me u mislima, tako malo mi treba.   Da […]

Više

alt

PJESME EMILIJE DANAILOVSKE 2

  MOJ PLAVI SAFIRU   Nebitno ovom svetu. Ipak! Postoji negde, jedna žena, možda dete zarobljeno, maskirano frustracijama, blokirano patnjom žene, strahovima… promašaj života. Bez nade! Sudbina je nju volela, odvela do ta?ke bu?enja, srela svog plavog safira, klju? njenog postojanja. Oprosti! Nebeski de?a?e, snu uzvišeni, oprosti mom mrtvilu, mojoj nesvesnosti o tebi, neznanju o sebi. Razumi, molim Te! Moju vulkansku lavu, iznenadnu erupciju, mog skrivenog bi?a. Koristila sam krive […]

Više

alt

PJESME EMILIJE DANAILOVSKE

Volim tu ljubav u meni, daje mom srcu posebnu draž, uzdišem nadu, uzdišem veru sam život.     Pustite me da ?utim   Što me stalno pitate, pitajte prvo sebe, zašto živite, ?emu se vi to radujete? Vi se varate, lažete sebe, ja sam vaš izgovor, a možda.. odgovor, pravi, jedini! ?ujte me, nisam bolesna, nisam tužna, nisam razo?arana, nedruštvena, možda luda, to ludo, vama neprihvatljivo, meni blago. Ne trošim […]

Više