pesme

DARKOVA POEZIJA 2

Amnezija Estetsko šminkanje uma, patetična gluma. Praznina oralne masaže horizont prekriva, a ja, zaboravio sam igrati se ljudski. Naveliko priče sažaljenja stradalniku, trošio je deset hiljada gladnih na dan. Ne razumem, ili zaboravio sam igrati se ljudski. Uzvišavaše sebe masturbacijom o nekom neuklopivom, a onda prosuše verbalnu empatiju za njim. Ni kap ga nije dodirnula, možda je i on zaboravio da se igra ljudski. Socijalnim paranojama blokiraju snove, duše love. […]

Više

ŽELJKINE PJESME

PUTOVANJE Putovala sam stoljećima Kroz pustinje i oluje Lastinim repom Kroz zvijezde i sazvježđa Otimala od sebe Darivala druge Putovala sam vremenom Godinama i životima Sve da bih postala Ovo što jesam. IDEM Hodam svijetom Skupljam svoju Dušu I odbačene komadiće sebe Kojih se odrekoh Zbog nekih važnih Zemaljskih stvari Skupljam svoje Vjetru dobačene pjesme Skupljam svoju djecu Svoju vjeru Svoju ljubav Ponovo ih pišem Grlim Ponovo ih usvajam Ponovo […]

Više

SAFIRISINE PJESME 4

  VJETAR Vjetar sa svih strana, udara sve žešće Hej, moj vjetre, što ne navratiš češće? Za naleta tvojega krila se rastegnu Negdje iza oblaka i dugu dosegnu. Kiša non stop pada, udara sve jače Hej, kišo moja, zar to nebo plače? Jer se negdje putem sunce zagubilo Tajno, iza oblaka, u dugu se zaljubilo. Pomiješane su boje, kao akvarel Munja nebo para kao samostrel Hej, munjo moja, od kud […]

Više

GAGGINA POEZIJA

Andjele! Probudi me Anđele Svojom svjetlošću, A ne sunčevom zaslijepljenošću Digni me, na noge postavi, Krila mi sklopi da ne uzletim Dok učim hodati. Kad naučim, raširi mi krila, Uči me kako se leti, sleti i opet uzleti, Da budem duh i materija. Anđele, vodi me i nosi me, Čuvaj me od mene. Um mi smiri da dušu čuje Kojim putem da putuje… Hvala Anđele!   Anđeo čuvar Prati me […]

Više

SAFIRISINE PJESME 3

POMRČINA SUNCA (Tranzit Saturna kroz 8. kuću, tranzit Sjevernog čvora kroz 8. kuću – TRANSFORMACIJA) Zatamnjeno nebo nutrine Sve je utihnulo u taj čas Ne vide se dijelovi cjeline Niti dopire do mene poznati glas. Vrijeme je mirovanja Tihovanja Šutnje Ne očekujem Svjetlost Niti glas drage mi nebeske lutnje. Znam, sve je u redu Tako kako treba biti Ipak, riječi nižem već u slijedu Ne može ih tama skriti. Ne vjerujem očima […]

Više

MIRKOVE PJESME 7

… NEČUJNI PRASAK tiho zagrli čempreze zagrli sjenke šapni mom Odlasku bjelinom zaspalih snjegova i oprosti htio sam samo spoznati nešto u varkama pravde u tvojim osušenim suzama u tvojim očima isplakanim htio sam izvući mreže iz lažnog mora žudeći nekamo odakle me kasno vratiše tvoja nadanja htio sam u proljetnom drvoredu na Zemlji izlistati kalendare naših snova uplovljavajući u prostor ljubavi     DA LI SE NEŠTO DESILO… Listopad. […]

Više

alt

MIRKOVE PJESME 6

UVIJEK KAD OTPUTUJEŠ uvijek kad otputuješ tek poneka struna odjekne ne smiješî se karanfil u prozoru sunce se pritaji slušam dugo kako šuti uvijek kad odeš tiše kaplju sa zida latice cvjetova vrćaju se naša putovanja ususret mi idu krajolici ne mogu ih izbrojati otkucaji sata, njegove metalne suze uvijek kad otputuješ otvaram prozor u kome svijetli nepomičnost pustio bih glas da mi se ne osuši na obrazu   CESTOM […]

Više

alt

MIRKOVE PJESME 5

NE ČEKAJ ME Kad zvijezda nad zipkom zaspalom u korovu godina zanijemi i obnevidi ne zdvajaj Ako zanoćiš jednom s tim sviralama od praha spavaj, to dobovat će kiše snježne vjetar s mora Ne puzi ka prozoru, kamen je progutao ruže penjačice pregazio majčine suncokrete Pusti naše vidike, ne proučavaj više zvijezde, oko gorsko na brežuljku Pusti pradjedove dođu li listati šumor crnih maslina To su njihove nepročitane knjige nad […]

Više

alt

XENIJINA POEZIJA

Y         Druga nepoznata svemira. Ona je bila stdljiva, tajnovita i zanesena. Brižljivo je birala svoje snove i sumnjala u pravila. Letela je ne doživljenim strastima, gorela s’ kišama, izmišljala u nedogled svetove i tiho, sasvim tiho volela šume. Prepuna pitanja, ali ih nije ni postavljala, bila je nestrpljiva i nikad nije slušala ta započeta znanja. Uznemirena, pomalo tužna i nepomirena, ona nikada nije shvatala otupeli umor […]

Više

alt

EMINA POEZIJA – V CIKLUS

2. KAD PJESNIKA ZAVOLIŠ Drhturim – o, slatka vrtoglavice! Čitam li moje il’ tvoje – čije  su suze čiji obrazi? U gori grm gori! Na nebu munja pjeva! Očima nevinosti i bolom trpljenja…   II Mjesec se žudnjama puni! Kiša se grohotom smije! Vjetar u kosama palmi čardaš virtuozno svira! Djevojke na balkonima zanosno plešu… U njedrima noći strast pjenuša! III Osamom kositrenom ogrnuti – Ti i Ja. Na tvojim […]

Više