ZeljkaPjesme

*Pjesme Željke Tokić, objavljene u Zbirci poezije “Između Raja i Beskraja”, 2009. godine, u izdanju HTA Zagreb.

 

MORAM NAUČITI

Još uvijek nisam naučila

Da sve u životu prolazi

Vrijeme

Stvari

I ljudi

Da ništa ne mogu imati

I nikoga ne mogu zadržati

Vrijeme ne mogu vratiti

Izmjeriti

Obuzdati

Ne mogu obuzdati sebe

I ludu želju za posjedovanjem

Strah od gubitka

Tamničar je moje slobode

Strah od neuspjeha

Zaleđuje moje korake

Stajanjem prelazim veće daljine

Nego čizmama od sedam milja

Otpustiti želje

Potrošeno blago

Uložiti u sebe

To je jedini način

Na koji neću izgubiti.

 

PUTOVANJE

Putovala sam stoljećima

Kroz pustinje i oluje

Lastinim repom

Kroz zvijezde i sazvježđa

Otimala od sebe

Darivala druge

Putovala sam vremenom

Godinama i životima

Sve da bih postala

Ovo što jesam.

 

IDEM

Hodam svijetom

Skupljam svoju Dušu

I odbačene komadiće sebe

Kojih se odrekoh

Zbog nekih važnih

Zemaljskih stvari

Skupljam svoje

Vjetru dobačene pjesme

Skupljam svoju djecu

Svoju vjeru

Svoju ljubav

Ponovo ih pišem

Grlim

Ponovo ih usvajam

Ponovo susrećem

Sebe sa Sobom

I na tom

Očima skrivenom mjestu

Odričem se svega

I ponovo dobivam sve.

 

ONO NAJBITNIJE

Ono najvažnije

Što bismo nekome

Htjeli pokloniti

Ne možemo umotati u papir

Ni povezati svilenom vrpcom

Ono najbitnije

Ne treba naših uresa

Jer samo je sebi

Najveći ukras

Ono najljepše

I najvrednije

Što možemo imati

A ne možemo posjedovati

Negdje je u nama

Jedinstveno i slobodno.

 

TAMO I OVDJE

Svugdje sam već bila

Osim ovdje

Toliko toga sam vidjela

A samo ovdje

Nisam dovoljno naučila

I nije li suludo

Željeti otići

Tamo gdje si bio

Samo da bi se sjetio

Onog već viđenog

Umjesto da pokušaš

Shvatiti razlog

Zbog kojega si ovoga puta

Došao upravo ovdje.

 

KADA POVJERUJEM

Kada god upadnem u mrežu

Vjerovanja u život i smrt

Kad povjerujem da ima

Uspona i padova

Odlazaka i rastanaka

Kada primjetim

Nepostojeću razliku

Između svjetlosti dana i noći

Plavetnila neba i mora

Kad umislim da sam

Netrajna i krhka

Da beskrajnom igrom

Dobivam i gubim

Znam da

Boljet će me postojanje

Baš svaki put.

 

NEVIDLJIVE NITI

Gledamo se okom u oko

Spojeni nekim čudnim nitima

Po tisućiti put

Svezani i razvezani

Ponekad voljeni

Nekad neprepoznati

A uvijek

Jedno drugim isprepleteni

Sami sebi dokaz

Da smrtni smo

I vječni.

 

TEK TADA

Tek kada postanem

Slobodna od želja

Oslobođena od ljubavi

A i od mržnje

Neovisna o sebi

Traganjima i tragovima

Tek kada mi

Postane svejedno

Hoćeš li doći

Ili nećeš

Tek tada

Biti ću spremna

I potpuno slobodna.

 

Željka Tokić