LJUBIŠ MI OBRAZE VÂLOM Isplovim i ne znam… Mora da je bila večer Nad hladnim vodama Mora da me budila Ljubav tvoja Mora da se dizao val Na moru zelenom U oku tvome U studen oko srca U hlad modre špilje U koju nikada Nismo stigli Isplovim Ljubiš mi obraze valom Koji doziva iz samoće Iz topline Mrtvih predjela Isplovim i ne znam Sanjam li da ne […]
2. DUŠA PAMTI Kada tijelo prestane (materija materiji) – duša pamti. Tijelo sve zaboravi (možda cvijet postanem?) – duša pamti. Od tvojih riječi umilnih ispod duge nadanja, do dodira slučajnih u prolazima beskraja – duša pamti. … Kad prhnem iznad boli nevolja, radosti moje zapamćene vjetrom će postati. Sve ljude, koji me blagošću dotaknuše, milovat ću spokojem. I smiješit će se voljeni! 3. M E N U E […]
2. OKUPANI (utjeha ljubavi) Grgori Ljubav u koritu slasnog trešnjevog soka. Nudi se, pjenuša rumenim mjehurićima želje! Propinje se u mahnitoj snazi strasti! Čeka da se okupamo Da nas zapljusne Osvježi ili razboli Razgali ili u grlu zastane. Ti i ja; Majka i dijete; Sestra i brat; Suze i smijeh; Prevara i laž; Svetac i skot- Okupani…Okupani… Vidamo rane; Hulimo trešnje I kažemo: -nikad više! A ljubav?! Ljubav milostiva, o […]
Mislimo da ne može trajati savršena ljubav i tome slično. I ljudi slušajući takve stihove u tim tužnim pesmama, sami se pretvaraju u to. A nisu pritom niti svesni da kad se sami unesu u pesmu da samo još više pojačavaju tu energiju o kojoj ona govori. Sve više i više takvim tužnim pesmama ljudi pojačavaju ista takva osećanja na sebe same, kao i takve tužne sitacije. Tužna pesma je […]
2. ZABORAVLJENI IMENDAN U očima je nosila lelujavu sjenu tuge. „zaplakat će, ako je upitam za ime“, pomislih i sama je nazvah J a v o r k a. … Breze su mirisale proljećem. Daleke planine su dobacivale jedna drugoj njegovo ime i nemirni topot malog tovara, koji je lijeno vukao svoje suhe nožice. Djevojka, kao nekada, korača obalom. Male šišarke, kao nekada, uz tihi hihot padaju na povijene […]
2. VIHOR DJEVOJKA Tek kasnije, na trgu, izjasnilo se Djevojče tamnih očiju. Nasmijalo se i pletenice darivalo Rukama vjetra izniklog nenadano u praskozorju. Trči ispruženih ruku! Prate je njezine dvije sjene nastale igrom mjeseca i ulične svjetiljke posrebrene. Prati je kliktaj reskog i svježeg jutra. – Galeb nad lukom kruži. … Mladić se na prste propinje. Viče. Zbunjen je. Iskliznula mu iz zagrljaja. Djevojka ili vihor?… Vihor djevojka!!! I mladić […]
Nisi li svjesna? Ukrašena kroničnim altruizmom, A opet pitam se kako si to naslijedila? Gledam te dok spokojno, potajno u maglici Bolesna slažeš svoju mrežicu, diviš joj se; Jer to je veće od ikakvih sila, veće od bogova. Dok pognutom glavom upravljaš Marionetom, dok nježno se smješkaš, Jesi li se ikada, crnooka vampirice, Zapitala upravlja li ta nestašna marioneta možda tobom? Oh da, delikatna su ta pitanja, Nemoj slušati, […]
Možda se trošio kolovoz Ni traga snu samo krajolik usnuo Žedan netko barkom se samoći prikrada ili me sa zida prožima pohotno oko pa mu se primičem barkom bez sna Niz polje mirisa sasipamo se kao da napuštamo svijet Sad si mi na rame naslonjen govore joj prsti mazno mi provučeni kroz kosu glasom mekoćom tijela što raskošno pomijera zvijezde strop njišući Dugo daždi četa anđela iza prozora. […]
Volim ih puštati slobodne da lete, da me izgrizu i probaju izluditi, pa da lagano zaspu pored mene, kao i ja – sasvim umorni. Moje su riječi drugačije, čudne, ružne ili ozbiljne. Kako god gledaš u njih – dobro je. I Moja je istina drugačija, za mene ljudskost nema granica. Za mene greške ne traže opravdanje, Za mene ne postoje ladice u koje stavljam ljudske figurice. Ne izvodim manipulirajuće rituale. […]
BAJKA UNIVERZUMA Prošetaj niz moj hram, spoznaj slobodnu dušu, biće to dodir neba i zemlje, čarolija ljubavi, jedini razlog našeg postojanja. Izgubi se u mom telu zaroni tamo, gde je i meni nedostižno, povedi me, niz oblake ljubavi, načini me, svojom šumskom vilom. Pevaću o ljubavi, plesaću za tebe, ovo nije priča o nama, već bajka univerzuma. Momenti dodira svuda, samo retki ih naslute, slobodno žive. KARLOV MOST Mesec […]
