Zbirka poezije pod nazivom “Ema: Kad pjesnika zavoliš” druga je knjiga Emilije Vasiljević, pjesnikinje iz Pule.
PETI CIKLUS PJESAMA
Za kraj zbirke…
“Rasplićem kose zelene
nad srebrom vode jezerske…”
1.
SLOBODI NEVIČNA
Bosih sam stopala
noćas
iz krletke stvarnosti
pojurila
oči mi jezera čežnje
uz skut sam Vrbika
zastala
rasplićem kose
zelene
nad srebrom
vode jezerske
u svakom uvojku
nemirnom
po jedna žudnja
spletena
rasplićem ih,
rasplićem
haljinu za pojas
zadijevam
prsti mi kastanjete:
za ples slobode
slobodna-
slobodi nevična…
II
Svu noć me birao
i ubrao
vjetar,
taj plesač,
vatreni
prvo mi suze ispio,
pupoljke poljupca
u kosu skrio,
jagodnjak na šutnju
usana posadio
za tebe me priprema
na grudi vriježe kupine,
u svakoj ljubav zrije
za našu zdravicu prvu
vino kupina vrije
za prvi dodir puti
vjetar –
moj plesaču vatreni,
da sam te samo usnula,
slobodi nevična,
– ne zna
i ne sluti
2.
KAD PJESNIKA ZAVOLIŠ
Drhturim –
o, slatka vrtoglavice!
Čitam li moje
il’ tvoje –
čije su suze
čiji obrazi?
U gori grm gori!
Na nebu munja pjeva!
Očima nevinosti
i bolom trpljenja…
II
Mjesec se
žudnjama puni!
Kiša se
grohotom smije!
Vjetar
u kosama palmi
čardaš
virtuozno svira!
Djevojke na balkonima
zanosno plešu…
U njedrima noći
strast pjenuša!
III
Osamom kositrenom
ogrnuti –
Ti i Ja.
Na tvojim bedrima
bujaju strasti!
U mojim njedrima
vrutak slasti!
Idemo se bez rima
milovati…
Pjesma pjesmi
vrisak nek’ bude!
IV
Nemoj
sa poljupcima
stati…
Ljubim te
očima čežnje
i žednim rukama…
Pjesma u pjesmu
nek’ se uliva!
V
Tiho…
Da ne budimo
dobre ljude.
Oni drugi
i tako ne sanjaju
nikad!
Pjesnikinja Emilija Vasiljević rođena je 22. oktobra 1943. godine u Čačku.
Školovala se u Čačku, Beogradu i Zagrebu. Kao diplomirana ekonomistica radila je u carinskoj službi i prošla mnoge gradove, od Beograda i Šibenika do Novog Sada (u kojem su rođena njena djeca) i Sremske Mitrovice. Do Pule je stigla prije 30 godina, gdje i danas živi sa svojom porodicom. Pjesme i kratke priče piše od nižih razreda osnovne škole. Čari knjige otkrila je u biblioteci u rodnom Čačku, gdje je napisala prvu pjesmu i zauvijek postala zaljubljenica u pisanu riječ.
Biblioteke su za nju su postale “polja suncokreta”. Iako je radni vijek provela radeći u carinskoj službi širom bivše Jugoslavije, životne okolnosti je nisu udaljile od književnosti, a njena opčinjenost čudesnim svetom pisane riječi, koji joj se ukazao još u knjigama sa polica čačanske knjižnice, traje i danas. Zašto cijeli svoj život piše pjesme? Kaže: “Moje su pjesme moja molitva, moji svjetionici. Bez njih, odavno bih se o hridi stvarnosti, grube i ogoljene, razbila. Bez njih, odavno bih se izlila iz korita razuma, odronila niz litice beznađa.” Poeziju je objavljivala u zajedničkim zbirkama, časopisima i zbornicima, kao i na Facebooku i portalima za poeziju. Centar za medijsku kulturu “Albatros” Komiža, u biblioteci “Kocka vedrine” objavio joj je 2011. godine prvu zbirku pjesama “Blues jednog odrastanja”, koje je prvi prenio astroportal.in . Krajem 2012. godine UG ESSEGG iz Osijeka objavio joj je drugu knjigu pjesama “Ema: Kad pjesnika zavoliš”, a UG HRAST iz Gunje reizdanje knjige “Blues jednog odrastanja”. 
