EMINA POEZIJA

alt

EMINA POEZIJA – V CIKLUS

2. KAD PJESNIKA ZAVOLIŠ Drhturim – o, slatka vrtoglavice! Čitam li moje il’ tvoje – čije  su suze čiji obrazi? U gori grm gori! Na nebu munja pjeva! Očima nevinosti i bolom trpljenja…   II Mjesec se žudnjama puni! Kiša se grohotom smije! Vjetar u kosama palmi čardaš virtuozno svira! Djevojke na balkonima zanosno plešu… U njedrima noći strast pjenuša! III Osamom kositrenom ogrnuti – Ti i Ja. Na tvojim […]

Više

alt

EMINA POEZIJA – IV CIKLUS

  2. DUŠA PAMTI Kada tijelo prestane (materija materiji) – duša pamti. Tijelo sve zaboravi (možda cvijet postanem?) – duša pamti. Od tvojih riječi umilnih ispod duge nadanja, do dodira slučajnih u prolazima beskraja – duša pamti. … Kad prhnem iznad boli nevolja, radosti moje zapamćene vjetrom će postati. Sve ljude, koji me blagošću dotaknuše, milovat ću spokojem. I smiješit će se voljeni!   3. M E N U E […]

Više

alt

EMINA POEZIJA – III CIKLUS

2. OKUPANI (utjeha ljubavi) Grgori Ljubav u koritu slasnog trešnjevog soka. Nudi se, pjenuša rumenim mjehurićima želje! Propinje se u mahnitoj snazi strasti! Čeka da se okupamo Da nas zapljusne Osvježi ili razboli Razgali ili u grlu zastane. Ti i ja; Majka i dijete; Sestra i brat; Suze i smijeh; Prevara i laž; Svetac i skot- Okupani…Okupani… Vidamo rane; Hulimo trešnje I kažemo: -nikad više! A ljubav?! Ljubav milostiva, o […]

Više

alt

EMINA POEZIJA – II CIKLUS

2. ZABORAVLJENI IMENDAN   U očima je nosila lelujavu sjenu tuge. „zaplakat će, ako je upitam za ime“, pomislih i sama je nazvah J a v o r k a. … Breze su mirisale proljećem. Daleke planine su dobacivale jedna drugoj njegovo ime i nemirni topot malog tovara, koji je lijeno vukao svoje suhe nožice. Djevojka, kao nekada, korača obalom. Male šišarke, kao nekada, uz tihi hihot padaju na povijene […]

Više

EMINA POEZIJA – I CIKLUS

2. VIHOR DJEVOJKA Tek kasnije, na trgu, izjasnilo se Djevojče tamnih očiju. Nasmijalo se i pletenice darivalo Rukama vjetra izniklog nenadano u praskozorju. Trči ispruženih ruku! Prate je njezine dvije sjene nastale igrom mjeseca i ulične svjetiljke posrebrene. Prati je kliktaj reskog i svježeg jutra. – Galeb nad lukom kruži. … Mladić se na prste propinje. Viče. Zbunjen je. Iskliznula mu iz zagrljaja. Djevojka ili vihor?… Vihor djevojka!!! I mladić […]

Više

Naslovnica knjige

EMINA POEZIJA II

… Ugleda me Dječak na pločniku… Naslanja lice na violinu Gudalom miluje strune: – Dobro je! -Zdravo je, sretan je! I smiješe se, smiješe se, Dječak i violina….   2. Samo putnik Putnik sam, Nenamjerni, u ovom Vremenu Uzdaha i Sjena. Naramak nemira Leđa mi povio. Zastala sam na Stazi molitve… Misli su Srcu vrata odškrinule, pa se čelo nadanjem pozlatilo i osmijeh u kutku usana Propupio. Putnik sam, I […]

Više

alt

EMINA POEZIJA 1

Prolaze Namršteni prolaze Polaskani I oni visoko dignute Glave… Ja, Ni polaskana, Ni naspavana (samo sam majka) Užurbana – Dva najdraža Ljiljana Odvodim u tuđu Baštu. I svijaju se uz moje skute, Stisnutih ruku u grču strepnje Ljubim im kuštrave glave dok naše  prepletene siluete u staklu ulaznih Vrata oproštajni Bluz  ispisuju: Samo jedan zagrljaj – nema vremena! Samo jedan poljubac – nema vremena! Želja za drugim ostaje Suza u […]

Više