Naslovnica knjige

                                          Dječak i violina

 

Ugledam na pločniku

Dječaka sa violinom.
Ugledam Dječaka tamnih očiju
I svijetle kose.

Sin…

Brat…
Skitnica…
I zapljusne me
Ledena strepnja

 

– gdje li si TI u ovom trenu?!
Moj Sin
Brat
Sanjalica…

 

-Jeseni,
Budi mu blaga
Budi mu mati
Budi mu draga!

 

Molim te Goloruka
Bosonoga, Samohrana!

 

Molim te za sve Dje?ake
na plo?niku,
dok mi u spletu vena
po jedna samotna ?ežnja
po jedna usplahirena strepnja
otkucava:
Da li je zdrav
Da li je gladan
Da li je sretan…

 

 

Ugleda me
Dje?ak na plo?niku…
Naslanja lice na violinu
Gudalom miluje strune:
– Dobro je!
-Zdravo je, sretan je!
I smiješe se, smiješe se,
Dje?ak i violina….

 

 

 

2.

 

Samo putnik

 

Putnik sam,
Nenamjerni,
u ovom Vremenu
Uzdaha i Sjena.

 

Naramak nemira
Le?a mi povio.

 

Zastala sam na
Stazi molitve…

 

Misli su Srcu vrata
odškrinule,
pa se ?elo nadanjem
pozlatilo i osmijeh
u kutku usana
Propupio.

 

Putnik sam,
I u ovom
Svitanju rumenom…
– Novom danu,
kao svilenom uzletištu
novog po?etka,
hrlim.

 

Misli su Srcu vrata
Otvorile,
Pa je osmijeh
u kutu usana
PROLISTAO!

 

 

 

3.

 

ISPOVIJEST MANGUPICE (nije zbog Jesenjina…)
O jagodama i o ljubavi …Neke Lake Note VI

 

Moj dragi,
Moj Vitez bosonogi
No?as me
Za ruku sanjivu uzeo
-Niz obronke žudnje
na obalu rijeke odveo.
Zvijezde nam put
kazuju
U zreli jagodnjak
Ušli smo…

 

Ne?u vam re?i gdje je
posa?en…

 

Više ni sama ne znam
Da li u mojim njedrima.
Ili pod strukom njegovim.

 

Usne nam Bera?i strasni
-sokovi slasti potekoše…

 

Ne?u vam re?i od kuda
Više ni sama ne znam
Da li iz vr?a moje nutrine
Ili ispod njegovog jezika…

 

Sladili smo se i sladili
Svu no? i zoru plavu
I bijeli dan jagodama smo
zarumenili
I sve vrtlare
I sve vidare
I sve zvijeri pitome
I divlje
probudili
Vriskom sladostraš?a
Probudili…

 

O, ljudi moji,
koji, predivni san
o jagodama i o ljubavi…

 

 

 

 

4.

 

Samo Ti do?i…

 

Samo Ti do?i, Bistrooki,
Kosa ti klasje pšenice
U grlu cvrkut ptice.

 

Pjevaj mi Note Radosne
Tugu za pojas zadjeni
(Predugo nam se glasala)

 

Šutnjom te bisernom
Pratim
u nekim Notama lakim.

 

Samo ti do?i, Snoliki!

 

Raspleti grive Željama
Pusti ih neosedlane
Pod balkonom ih ?ekaju
Ruke od slonova?e bjelje

 

Snagom ih svojom
Obodi
Uzmi me sa staze
mirisne

 

-Gle, kako
Pored nas promi?u
Drvoredi platana
Sela i gradovi se
Vrtlože
Ulice u kapije
skrivaju

 

Vjetar sjenokoša
sve Tuge u plast sklonio
suze radosnice nas kupaju

plima nas zaustavi…

 

 

Nije nas htjela buditi…
Htjela je konjice smijeniti :

-Za nove, bez suza Snove.

 

 

 

5.

 

Slobodi nevi?na

 

Bosih sam stopala
no?as
iz krletke stvarnosti
pojurila

 

o?i mi jezera ?ežnje

 

uz skut sam Vrbika

zastala

 

raspli?em kose
zelene
nad srebrom
vode jezerske

 

u svakom uvojku
nemirnom
po jedna žudnja
spletena

 

raspli?em ih,
raspli?em

 

haljinu za pojas
zadijevam

 

prsti mi kastanjete:
za ples slobode
slobodna

 

plešemo,
plešemo

 

moj plesa?
vatreni
i ja
slobodi nevi?na

 

svu no? me birao
i ubrao
vjetar,
taj plesa?,
vatreni

 

prvo mi suze ispio,
pupoljke poljupca
u kosu skrio,
jagodnjak na šutnju
usana posadio

 

za tebe me priprema

 

na grudi vriježe kupine,
u svakoj ljubav zrije

 

za našu zdravicu prvu
vino kupina vrije

 

za prvi dodir puti

 

vjetar –
moj plesa?u vatreni,
da sam te samo usnula,
slobodi nevi?na,
– ne zna
i ne sluti

 

 

 

6.

 

Nemoj stati!

 

Idemo se sastati
Tamo,
gdje se naše usne
bezglasnim krikom
traže

 

Tamo,
gdje naša Strast
još samo no?as
pjenuša

 

Tamo,
gdje su lovci
na ?eki bezna?a
samo na tren
zaspali,
dok
vukovi i srne
u svadbenom plesu
na puni mjesec
?ekaju

 

Tamo,
gdje jedna Pahulja
boje nedužne
samo za nas
na vrhu iglice bora
pleše,
dok
Kolibri? u
njedrima Strepnje
drhturi…

 

Idemo se sastati,
nemoj, nemoj stati:
-Sutra ve?
mogli bi biti
još samo dvije
pokisle stabljike
Suncokreta…

 

 

-Slutim: želiš do?i…
-Želim: želiš do?i!

 

 

 

 

7.

 

Kad odu svi…

 

Svjetla prozora
susjednih nebodera
utrnula su lagano
I gradska buka
Utihnula je.
No?ni poliva?i ulice
prolaze po navici.

 

Televizor bljeska
bez tona, po navici.

 

Na mekom krilu no?i
Same smo
Srebrne kapi kiše
i ja-
Svilenim plaštom
Samo?e ogrnuta
Cvjetovima rumene
Strepnje okrunjena-
Kraljica ili
Vu?ica?

 

Prebiram prstima
Staklene perle sjete
Po navici.

 

Podrhtavaju nemiri
Utrnulih želja
Po navici.

 

I sve je u izmaglici
Neke daleke tuge
Neke davno isplakane
Suze.
Po navici…

 

I ova no? samo je
Neka daleka nemušta
Jeka.
Samo Eho dozivanja
neke daleke radosti
kojim se, no?as,
igraju vrhovi
Nebodera
Umjesto vrhova
breza vitonogih.

 

 

-Kad odu svi…

 

 

 

8.

 

Divlja pjesma

 

Onda,
Kada se nasmijem nebu
I travi i prolazniku;
Kad pružim ruke suncu
I bagremovima;

 

Onda,
Kada poželim leptira u letu
I rasute perle kose
Poklonim vjetru;

 

Kada poželim da se
sa šljivicima ljubim
i jablanovima grlim-

 

Ne sputavaj me!
Ne ranjavaj
Ne budi kletve!

 

Ako poželim pjesmu
-pustit ?u ludilo grla poljem.

 

Ako poželim pticu
-tr?at ?u do pove?erja
I pokloniti se njezinom
Gnijezdu.

 

-Ne sputavaj me!
Kamenom ?u se
Baciti na vrijeme!!!

 

Ostat ?u sa bagremovima
I travom.
Voljet ?u se sa suncem
I sumracima,
Neukro?ena i razbludna:

 

Bez gospodara i
Bez ogrlice!

 

-Sa svitanjima
I rosom u grudima.

 

Divljeg sjaja u oku!
-I samo jednom laticom
Suze …

 

 

 

9.

 

Pri?a o jednom rastanku

 

Bila je pono?…

 

Govorio si mi i mora biti
da važno Ti  je bilo
Ali,
mrki gavran no?i,
lepršanjem krila,
upleo se u tvoje rije?i
i šumili ste mi, šumili
simfoniju Neizrecive tuge
-Mrki gavran no?i i Ti.

 

Onda se neki kamen,
Tko zna zašto,
Odvalio
sa prijete?i visoke stijene.
I u trenu,
kad si „rastanak“ izustio,
Uz posve nepotrebnu buku,
Pao je
U otvorenu ?eljust mora
-Kamen, ne TI.

 

Zatim se neki ljubavni par
izlio iz vala tople tame,
-oboje neodjeveni…
I u trenu,
kad si mi „prijateljstvo“
ponudio,
tko zna zašto,
okrznuli su nas
i uz nepotrebnu buku
sko?ili
u raskop?ana njedra
mora
-Iz toplog vala tame.

 

Slušam:
kotrljanje kamenja,
lepršanje rije?i,
kliktanje ljubavnika
talambase valova,
a, TI,
?ekaš moju reakciju
-Da li sam razumjela..

 

(Imaš na sebi traperice,
jednom sam ti ih poklonila,
savršeno te ocrtavaju)

 

I dalje ?ekaš…
Sad i rukama lepršaš-
Pantomima kraja jedne
neizrecivo tužne iluzije.
-Nije Ti lako!

 

(otkrivam kako si lijep,
kako si bezdušno lijep,
na ovoj mjese?ini)…

 

A onda,
prvi put ove no?i,
progovaram.

 

I tko zna zašto,
umjesto raspleta
?vora
neizvjesnosti,
kao da sam izgubila
osje?aj mjere
u talambasima
valova,
posve nepotrebno
i nadasve neumjesno,
(kao da nisam netom
ostavljena),
kliknem:
– Imam pjesmu za tebe!

 

 

 

10.

 

U o?ekivanju

 

U o?ekivanju Ljubavi, pustila sam dane
da zažubore u oko sje?anja…

 

I.

 

Ruke mi na tamjan mirišu
i duge subotnje molitve.
Hiljadugodišnja sam.
Drevna.
Htjela bih da se sa Kau?ukovim
drvetom družim,
pa da do?u ljudi, mnogo ljudi…
– da zastanu ogrnuti našim hladom,
da se zagrle u sjeni naših grana,
da nam pokupe suze
(I oblikuju u svoje radosti!)
– posjekotine bi manje boljele.

 

Ruke mi na tamjan mirišu
i duge subotnje molitve:
gorki plodovi nezrelog gloga,
jednog dalekog djetinjstva.

 

II.

 

(Drvo koje pla?e još nisam vidjela.
A Brat mi je! I drug!)

 

Drugarice su mi i ptice.
One malene,
a ne sle?u mi na ramena.

 

Brat mi je i brod
– ome?en valovima,
u željeznom kaputu, do grla
zakop?an,
teretni, sa olovnim brigama
na ple?ima.

 

Ljudi ga kompjuterskom
neminovnoš?u usmjeravaju,
a on,
zanesen,
bosih nogu,
sanja svoje obale.

 

III.

 

Drvo koje pla?e, nikada ne?u
vidjeti.

 

A drug mi je. I Brat!

 

Hvala Ti, daleki Brate!
– U o?ekivanju Ljubavi
tvojom sam suzom potekla
i Tugu u svilu strpljenja povila,
pa je njišem, njišem,
u koljevci
od stihova ispletenoj.

 

 

 

11.

 

Balada Olovke srca rumena

 

Od pravopisa do potresa
samo je Crtica tanana.
Tek nijansa u boji glasa
Lektora…Tek titraj u
otkucaju bila Pjesnika.

 

I, evo, ona treperi!

 

Treperi Crtica tanana
nemuštom ?ežnjom Pjesnika,
pa se i sama zanese
i prhne u krilo Zarezu!

 

Prene se Gramatika uredna:
“što mi to radi Pravopis…Pletenice
mi raspli?e, golicaju me Zarezi,
– što im je, što im je?”-
razbarušena je, smije se!

 

Mislene Imenice sretne su!
Plešu vremenima željenim…

 

Zamjenice se vrpolje- tijesna im
Imena Vlastita.

 

Upitnici su spokojni. Miluju To?kice
sanjive- one pjevuše umilno…

 

Uskli?nik vitonogi- ukrao Zarezu
Crticu…Ljubi je, ljubi kliktavo!

 

– Gle, urnebesne romantike!
Strasna romansa Pravopisa i Gramatike!

 

 

Ruka Lektora razmišlja:

 

” Treba li Crticu vratiti
u ime Sklada i Reda?…”

 

– Ne!- kaže Olovka rumena.

 

” To tekst je Amatera samo,
idemo i mi tamo!”- pa s Lektorom
zbunjenim u igru ovu uroni…

 

Vrtuljak radosti krene u zalet,
protrese planet…protrese planet.

 

– Kao da nije ?etvrtak…

– Baš kao da nije ?etvrtak!

 

 

 

12.

 

Ljubomora

 

Rekao si mi:
-Tiho, mila,
u ovim šumama
vukova ima,
a ti se svojim
stihovima
sve više
otkrivaš.

 

Ne brini, dragi!

 

Za sve zvijeri,
pitome i divlje,
obilje nježnosti
imam –
Vidiš li kako sam tebe
predivno pripitomila…

 

 

 

 

13.

 

Neke Lake Note IX

 

Valovi neki
Iznova mladi  i meki
svakom jutarnjom
Rosom
Ponovo ro?eni
Srebrom oki?ene trave
(Uz neke note lake)
No?as me zaprosili.

 

Preta?u iskon snage
U moje vje?e od žudi
Uz note lake neke
Ispred prozora mojih
Morske Konjice ostavili

 

Rekla sam ve?,
moj dragi uz more kora?a

Srebrom oki?ene trave
stupa…

 

Uz neke note lake
Vjetar nam poruke
lahori
– moji koraci,
U stihove preto?eni
bez  potpetica,
na prstima Duge,
odvažno su krenuli
sve bliže
i bliže…

 

Moj dragi uz more sam
More uz mene
Samu:
-morski konjici
na modrom valu

 

Uz neke note lake,
slatke  od žudi,
Mogli bi se i prepoznati…

 

 

 

14.

 

Liker od oraha, možda je ljubavna

 

Dodaj me u litru jutarnje rose
Nemoj me rezati na pola
Urasla sam duboko u sebe
I samo se u tvojoj suzi radosnici
Kao u kapljici jutarnje rose
Želim otvoriti …

 

(mladi zeleni orasi,
Po?etkom lipnja se beru…)

 

Za?ini me dodirom misli:
(Štapi? vanilije, 4 klin?i?a,)
Ako me želiš uz prve osmjehe
Kao napitak snage popiti
Možeš i 1 naran?u, suncem
Ozarenu, uroniti…
Iverak cimetove kore-
(Za miris ?ežnje za domom)
Ako me želiš pod krošnjama
Lipa procvjetalih…

 

(mješavinu držati u staklenki
40 dana na suncu…)

 

Iznesi me na svoja polja
Kao na oltar prve Mladosti…
Na sunce!
Na sunce!
Neka me medene p?ele
Oplode

 

U inat „Surovoj stvarnosti“
( treba je pjesmom pokoriti)
Ispijaj me lagano,
Nikuda nam se ne žuri
Pod ovom strehom
Nemira
Samo u svojoj Žudnji Medenoj
U liker od mladih oraha
Uronjeni:
-Možemo opstati…

 

( bolji je što duže „odleži“)

 

 

 

alt15.

 

Pišem…

 

Umiriše se kiše neumjerene
I zamreška biserno ?elo jezera.
O?ima tek probu?enog
djeteta
pogledala sam duboko u sebe:

 

-Skliske litice obrasle nadom
Zelenom od strpljenja
I ponekim cvijetom
rumenim od ?ežnje.

 

-Usahli žbunovi strepnje:
Koliko li sam bliskih povrijedila…?!

– I harfa …

 

Dalje ne smijem!!!

Probudit ?e se plahe ponornice
i prijetnjom zagrgoriti:

 

-obuzdavane onom subotnjom molitvom,
-uljuljkane teškim mirisom onog tamjana,
(premorene beskrajnom zapoviješ?u
– budi dobra!)

 

Nasmijat ?e mi se u lice
i zažuboriti svim bolnim istinama
što ih pohranih u njima…

 

Strepim,
da li su dovoljne one molitve
i tamjan i kadionice
da lije?e Ranjene Žbunove.

 

Osje?am,
pjevaju vode i ptice šume u letu,
prepli?u se sa mojim mislima:
Ispovijed na ?elu jezera!

 


Pišem…
Pjesma je Pjesmi utjeha!

 

 

 

 

Emilija Vasiljevi?

 

 

* Dio pjesama iz prve samostalne zbirke poezije Emilije Vasiljevi? “Bluz jednog odrastanja“, objavljene u oktobru 2011. godine.