PJESMA ZA DUŠU

Boli te, proći će…

Sretan si, proći će… i to…

Zašto je neizbježno dotaći i dno?

Zato što duša zna od tamo izlaz…

Al nikome tada ne da ni prilaz.

Moja duša je nešto slična naftalinu…

Zna da je dobra i za vodu i za glinu.

Duša je nešto što se ne zna opisati…

A bez nje, ne bismo mogli ni disati.

Puno je različitih duša,

Nekome je život obilje, a nekome suša.

Ako mislite da se dotičemo tijelima,

Ne, naravno da ne, samo dušom se smatramo cijelima.

Tijelima se može raditi trgovina i manipulacija

Al’ samo sa dodirom duše je božanska senzacija.

I džaba vam sve što tijelom želite napiti…

Vaša duša će i dalje za mirom vapiti.

I ako se pitate gdje vam je duša i šta s njom raditi…

Nastavite samo svoju unutrašnju sliku graditi.

Vanjski svijet je samo iluzija života

I vaša ograničena percepcija, i emotivna lutanja…

Samo bol i stalna ćutanja.

Jednom kad staneš, i čuješ taj tihi zov duše

Osjetit ćeš kako se identiteti ega ruše.

Jednom kad osvijestiš svoj izdah i dah…

Znat ćeš da si bio i postat ćeš opet zvjezdani prah.

NEMOJ DA SE U MENE ZALJUBIŠ

Želiš li da ti je život svila i pliš,

Nemoj u mene da se zaljubiš.

Želiš li mir i obične dane,

To ti u moje svakodnevnice ne stane.

Trebaš li dosadu i trku za karijerom,

Mene tu nema, ne idem tim smjerom.

Plaši te samoća i brza starost,

Nisam ja za tebe, meni je starost druga mladost.

Ako si željan stabilnosti i braka,

Tu nisam ja, tu se gasi emocija svaka.

Ali ako želiš strast i avanture,

Ako želiš i valove i buru,

Tada ćeš imati najbolju curu.

Nemoj da se zaljubiš u mene,

Ja nisam kao druge,

Meni su isti i gospodari i sluge.

Moje drugo ime je sloboda,

Ja sam ti i muškog i ženskog roda.

Ja sam ti kao vjeverica u šumi,

Rugam se u oči i lavu i pumi.

Ako voliš vjetar, zrak i punim plućima disati,

Možeš se zaljubiti u mene, tada ću samo o tebi pisati.

MISLILA SAM

Mislila sam da sam luda

…a onda iz te ludosti stvaram čuda.

Mislila sam da sam grešna

…a onda gledajući druge vidjela još koješta.

Mislila da sam ispod prosjeka…

…a zapravo je moja moć bila dvosjekla.

Mislila sam da nisam samodostatna

…a tada mi duša ostala plosnata.

Mislila sam da nemam moć

…a onda mi astrolog rekao gdje moram poć’

Rekoše mi neki veliki umovi

…da su sad svi moji drumovi…

Rekoše mi neki duhovni egoisti

…da sam netko tko ni sebe ne čisti.

Rekli mi moji roditelji da sam ovakva i onakva..

…zato i jesam mislila da sam svraka.

Reko mi je jednom moj prijatelj, ti si genije

…a ja samo legnem i gledam serije.

Reko mi jednom jedan tip da sam teška

…a ja pomislim oh, pa ja sam greška.

I tako sam mislila šta drugi misle

…davala pažnju na kritike… pohvale gazila

…i tako uvijek loše i nepotrebne pazila.

Lijepa riječ otvara sva vrata

…ja sam se sarkazmom igrala do sunovrata.

Nisam znala da sam u toj igri izdala samo sebe

…a sad mi se za sve da prostite…’ebe…

Ono što mislim ja to i kažem

…nema u mene… puj-pik to se ne važe.

I sama odgovaram za ono što riječima trujem

…ali mi se i dalje na sve licemjerje pljuje.

Mislila sam da moram biti najbolja verzija sebe

…a onda shvatim da su to samo male bebe.

Rodiš se kao nevin i čist

…kad si odrastao, samo okreni novi list.

Novi list… u svom poglavlju života,

gdje znaš da ono što si mislio nije sramota.

Sramotno je jedino to

…da se ne spojiš na srce gdje je Bog.

Tu gdje je ON nema puno misli

…tu nema mjesta kalkulaciji i manipulaciji.

Bog ti da test materijalnoj kastraciji

…jer nije bitno koliko imaš para i samozadovoljstva

…takvih duša je i Bogu…dosta!

 

Svjetlana Pejić