TI DANI…

Ah, ti dani…

Niti sam dobro, niti sam loše

…a svaki odnos mi je kao kroše.

E, ti dani, puna sam a prazna,

…život mi je kao nagrada i kazna.

Ima tih dana kad si kao dobro, a nisi

…svaka ti emocija visi i kisi.

Kisi kao ocat i sluša ti se Mozart.

Ima to stanje koje samo tijelo pamti

…ne znaš ni sam gdje su nestali sati.

Ima taj neki dan praznoće

…niti mi se da, niti mi se hoće,

a emocije koče.

Ima tih snova koje sanjaš kao da su živi

…i osjetiš da su dani i sivi.

Ima tih dana, gladan si, a ne da ti se jesti

…u glavi ti se samo magla smjesti.

Dođu tako ti dani, niti ti se sjedi niti ti se slavi

…ali se praviš sretan na javi.

Ima taj trenutak kad se susretneš sa tuposti

…kad budeš svjestan svojih gluposti.

O da, dođe ponekad taj oblak sivi

…svi su ti krivi i mrtvi i živi.

I onda samo svane novi dan

…i ti iz mraka izađeš van.

Sjetiš se da iza kiše dođe duga

…i da ne trebaš biti svojoj emociji sluga.

Budeš svjesna svoga mraka

…i probudiš se nova i jaka.

Jer znaš da se možeš iščupati iz svakog jarka.

Znaš da su emocije samo navigacija

…kako bi se dogodila tvoja transformacija.

 

 

KO SAM JA DA SUDIM

Gledam ove društvene mreže

…i ponekad mi bude teže.

Tamo rat, tamo glad

…sve je crno sve neki jad.

Gledam taj život na mrežama iz svoga kutka

…i svaka žena izgleda kao lutka.

Gledam kako se svi vole i hvale

…i pomislim o Bože kakve budale.

Tamo se vole, pa opet ide rastava

…onda se vraćaju, drama se nastavlja.

Tamo lete pare i biznis cvjeta, raste

…a nigdje ni para ni posla samo dugovne kraste.

Tamo vole pse, mačke i sve životinjske rase

…kad ih upoznaš uživo, oni tvoj život hoće da gase.

Danas osvane, u vezi sam, sretna sam jako

…prođe par dana, sve ide opet naopako.

Tamo neke dijete, zgodna je skinula kile

…a kad je vidiš uživo 90 kilograma sile.

Iskoči ova, radi neke duhovne tretmane

…a na svakom traži samo mane.

Iskaču certifikati preko noći

…a da se od toga nešto napravi

nitko ništa neće moći, jer ih akcija koči.

Iskaču moralni komentari i savjeti,

kako se treba živjeti, jesti i moliti

…i svako ima pravo pamet ti soliti.

Iskaču danas jedna pravila, sutra druga

…a mi sve to upijamo ko neki jadni sluga.

Svak ima pravo da glumi i da laže,

…svak ima pravo da svoje mišljenje kaže.

Tako i ja imam pravo da kažem

‘ko sam ja da im sudim

možda ni oni ne vole ono što im nudim.

Ali imam pravo koje ću uvijek reći

…postoji savjest i ona zna jako peći.

Rijetko sam bila lažna, ponekad i važna [da ne kažem vlažna]

..ali nikada nisam isticala da sam poštena i snažna

Ono što vidim kroz mreže, pa kroz osobu uživo i ljepotu,

…vidim da svako zapravo živi svoju sramotu.

Tek kad vidiš osobu uživo bez društvenih laži

…vidiš da se samo oči u oči ISTINA VAŽI!

Zato ne gledam više one koji nisu u stanju

ni mjesec dana da stoje iza svog statusa i svoje riječi

…niti one kojima je potreban neko treći.

Možda sam i ja nekoć bila takva, ‘ko to može znat’

…al’ molim vas samo o ljubavi prestanite srat’!

 

NAPOKON

Napokon se u moj život uselila tišina

…dosta je bilo patnje i vina.

Napokon se u moj život uselio mir

…odselio se svaki moj mazohistički hir.

Napokon se u moj život uselila sreća

…nisam nikome prva, druga, a bome ni treća…

Napokon je radost u moj život došla

..zato jer me briga za mišljenjima prošla.

Napokon je moj život u rukama mojim

…više se nikoga ne bojim niti se zbog straha znojim.

Napokon mi je put čist i jasan

…ne privlači me više nitko ‘ko je bahat i glasan.

Napokon je u moj život ušetala vjera

…točno znam ‘ko mi šta smjera.

Napokon je moj život moje blagostanje

…više me ne zanose novac i imanje.

Napokon je u moj život ušetala dobrota

…riješila sam se gadova, kukavica i skota.

Napokon se u moj život uselila strast

…ona životna strast potrebna za rast.

Napokon se osjećam cijela i živa

…kao da su se sastavila sva moja tkiva.

Napokon ću nakon 7 godina i ljubav ugostiti

….za Nju ću i svilene plahte prostrti.

Napokon ću živjeti svoju istinu i svrhu

…napokon ću uživati na vrhu.

Napokon se u moj život uselio i oprost

…jer ON više nikada neće biti moj gost.

Napokon se iz mog života iselila tama

…ostala sam u svjetlosti sama.

Napokon vidim sve puno jasnije

…i ništa više ne ostavljam za kasnije.

Život je brz, brz i sve brži

…želim da ga upijem slasno i do srži.

Otvaram vrata svoga života za sve darove neba

…jer upravo živim život koji mi i treba.

 

Pejić Svjetlana