Sad znam za to. Za smiraj. Otpuštanje.

Osjećam da tako mora, da bih mogla dalje.

Pustiti, da bih imala sve.

Voljeti bez granica, voljeti i osloboditi.

Otpustiti strah, jer sve je moje, sve što mora biti.

Osjećam snagu jer sam se izborila.

Smirena, jer to je moje pravo unutrašnje stanje.

Radosna jer samo tako opstati mogu.

Osloboditi svojih okova sve one koje volim.

Tako su oni sretni, tako sam ja sretna.

Samo za ljubav bez uvjetovanja,

Samo kroz slobodu do radosti.

Pomogla mi je snaga jednog Mjeseca,

Jednog okruglog nježnog snagatora, da se smirim,

Da vidim da sam snažna, da mogu, da sam prošla još jednu lekciju.

Bilo je bolno, bilo je surovo, patnja i duhom i tijelom.

Ali sad sam na stepenici više, ponovno!

Opet sam svoja, snažna i jaka.

Ne tresem se više zbog gubitka, ne vodim bitke koje nisu moje.

Samo se radujem što sam napredovala, što se desilo što je trebalo.

Traživši slobodu za sebe, nisam je davala drugima, A sad sam priču izokrenula.

Moji voljeni dobili su slobodu od mene, zapravo, ja je ne dajem,

samo im omogućujem da se ne osjećaju sputano uz mene,

A pritom sam sama sigurna da mogu i tako živjeti – bez straha i bez sputavanja time sebe same.

 

Mina Rašić