poezija

GAGGINA POEZIJA

Iz tame u svjetlost me vodi, snove mi čuva, nebeskim suzama bol ispire, prazninu ljubavlju ispunjava. Prepreke, čvrste zidine, granice, otklanja i nosi me. Snagu mi daje na stazama istine, sklada, harmonije, tijelo iscjeljuje, dušu svjetlošću grije i pokreće taktovima anđeoske glazbe otplesati sa mnom životni valcer.    Andjele! Probudi me Anđele Svojom svjetlošću, A ne sunčevom zaslijepljenošću Digni me, na noge postavi, Krila mi sklopi da ne uzletim Dok […]

Više

SAFIRISINE PJESME 3

Ako sam ikada… a znam da jesam! Dušu svoju Neznanjem vezala Pa životima putujem ne znajući gdje sam Jer strahom sam nutrinu sve više stezala, Ovom pjesmom sad raskidam lance Oslobađam sebe, znance, neznance… Sve one duše koje sam povrijedila Eksplozijom misli, riječju i djelom Iscjeljujem rane koje sam zavrijedila Svaku ogrebotinu, udarac i prijelom. Ako sam ikada… a znam da jesam! Dušu okovala ugovorima krutim Pa životima putujem ne […]

Više

MIRKOVE PJESME 7

Povjerovat ću ti kad te moja radost do suza gane Povjerovat ću ti kad nečujni moji koraci u tvojim očima zatitraju Povjerovat ću ti kad tvoja ljubav na poljima moje samoće ozeleni Povjerovat ću ti kad ne upitaš zašto niču ruže iz bijelih zidova naše sobe Povjerovat ću ti kad ti moja suza zamuti pejzaž kroz koji mi koračaš … NEČUJNI PRASAK tiho zagrli čempreze zagrli sjenke šapni mom Odlasku […]

Više

alt

DARKOVA POEZIJA

Tamo svi žive u skladu, svoju sreću ne grade na tuđem jadu, duše ne kradu. Prastari prekinuše stanje pokore. Vremena šargarepa i kazni, oživeše životi prazni. Niko potrebu nije više imao voleti sebe, svi smo se zavoleli, oživeli za druge. Još od vremena davnih, naučismo stvoriti više no treba, i ne samo hleba. Svako se trudio od srca dati, svako je želeo sebe utkati, u tuđi osmeh, u tuđi san, […]

Više

AISHINA POEZIJA

Pun lažnog naricanja i spoticanja o svaki dah, lažno nacrtanu Tugu i isprale čežnje. Pročitaj se na sprovodu, dok opušci od ljudi trčkaraju grobljem u želji da me što prije pospreme i odu. Popušili su oni mene, Prijatelju. Odavno. Popušila sam i ja njih. Znaš li? Gomile onih što došli su uputiti “posljednji Pozdrav” Nikad me na ulici nisu dočekali osmjehom, pogledom, a kamoli riječju. Gomile onih što padaju u […]

Više

alt

MIRKOVE PJESME 6

na trenutak su u nama zašutjele dirke pravo da ti kažem jeza mi je pri pomisli da će nam se zauvijek ukočiti pogled mir mramora zabijeliti u zjenicama netko je među nama u noći grbavim glasom deklamirao ne gnjavi florijane zakašljao se i zašutio i kraj ljeta bolovao je polegnut niz raskrižja noći odlazeći iz naših ruku unatoč svemu zapjevasmo kao kiša po starom klaviru noćnim putem pokraj groblja nemir […]

Više

alt

MIRKOVE PJESME 5

duboka je smrznuta noć i jezero je mračno za plivanje s izgovorom da se zagrije da li to njen dah niz leđa mi struji uz tijelo svija mi se i ruke lijepi za me kao kroz izmaglicu zimsku prozor je otvoren, ida pruži mi ruke prije voda jezerskih treperenjem u toplinu me oblikuj umjesto sna   NE ČEKAJ ME Kad zvijezda nad zipkom zaspalom u korovu godina zanijemi i obnevidi […]

Više

alt

XENIJINA POEZIJA

Y         Druga nepoznata svemira. Ona je bila stdljiva, tajnovita i zanesena. Brižljivo je birala svoje snove i sumnjala u pravila. Letela je ne doživljenim strastima, gorela s’ kišama, izmišljala u nedogled svetove i tiho, sasvim tiho volela šume. Prepuna pitanja, ali ih nije ni postavljala, bila je nestrpljiva i nikad nije slušala ta započeta znanja. Uznemirena, pomalo tužna i nepomirena, ona nikada nije shvatala otupeli umor […]

Više

alt

EMINA POEZIJA – V CIKLUS

Za kraj zbirke… “Rasplićem kose zelene nad srebrom vode jezerske…” 1. SLOBODI NEVIČNA Bosih sam stopala noćas iz krletke stvarnosti pojurila oči mi jezera čežnje uz skut sam Vrbika zastala rasplićem kose zelene nad srebrom vode jezerske u svakom uvojku nemirnom po jedna žudnja spletena rasplićem ih, rasplićem haljinu za pojas zadijevam prsti mi kastanjete: za ples slobode slobodna- slobodi nevična… II Svu noć me birao i ubrao vjetar, taj […]

Više

alt

MIRKOVE PJESME 4

lisje bora zelenog, pod njim more… Samo što s rukama dječjim u zaton zađoh iz mene iščili mrak, topovi, plač i rat, razvaline, bijes. Zašto si plakao, pitanjem zbori Providnost. Ja joj mlad i zelen, lijep, kad prvi put kročih Sarajevom davno nekad, ne znadoh odgovoriti. Kad li se, dušo, tminom, pamtiš li, rasuše životi, kao da dugo pita ruka dječja za mnom sklopljena. Što se zbiva? na pitanje pitanjem […]

Više