TVOJE IME

Kome da kažem tvoje ime, kad znam da će svi reći: pa kud baš s njime!?

Kome da izgovorim tih pet slova, i tako otkrijem tajnu i smisao snova.

Kome pokazati tu koprivu na duši, kad ne stane tvoje ime u svačije uši.

A tako bi mi trebao netko, tko ne osuđuje a to je rijetko.

Gdje da nađem biće koje će me shvatiti, nekoga tko će me saslušati i pratiti.

Postoji li uopće netko kome smijem reći ime tvoje, netko tko će čuvati sve tajne moje.

Treba mi jedan vrišteći vrisak, želim samo nečije rame i topao stisak.

Ljudi moji, guši me nešto u predjelu grudi, ako vam kažem njegovo ime, nemojte da mi se sudi.

Možda je ipak bolje da ga sačuvam u tajnom obliku, tko će uopće shvatiti moju misao i logiku.

Ostavit ću te da živiš u mom predjelu grudnog koša, ne želim da dajem povoda da pomisle kako sam kao i ti loša.

Ni sama više ne znam dal’ si mi ispit ili kazna, znam samo da tajna prestaje biti tajna ako treći sazna.

Sačuvati ću ime tvoje, kao simbol sreće svoje.

Sa tim imenom i danas ću da se budim, ponavljat ću ga u sebi dok ne poludim.

U mojem djeliću svemira još uvijek te ima, i zato ne mogu da te dijelim sa svima.

GRIJEH ILI KARMA

Šta su to grijehovi? Ne naplaćeni cehovi?

Ko je bez grijeha neka baci kamen, i time ljudskoj laži samo potvrdi znamen.

Zar moram stalno misliti šta pričam i šta radim, koga trebam ignorirati i šta to u mislima sadim.

Pazim šta jedem, pazim s kim se družim, pazim na kosu i lice, pazim da ne poružnim.

Nekad ulažem napore da shvatim drugo biće, a poslije toga pustim sve otpore i posežem za žestokim pićem.

Pazim na svoju vibraciju i unutarnje stanje, dok bi netko prodao i vlastitu dušu za jedno imanje.

Svjesno pazim na svoj nivo svijesti, dok negdje postoji netko kome je samo važno šta će jesti.

I dok je meni u fokusu obiteljska karma, nekome je potrebna samo obiteljska farma.

Netko misli da je život samo jedan, a ja mislim da ih ima bezbroj i da je svaki vrijedan.

Nekome je nešto bitno u životu, ima ljudi koji gledaju samo sumu i svotu.

A postoje i oni kojima to nije bitno, jer oni ljubav stavljaju na kreditno.

Otplaćuju iz prethodnih života i tuđe račune, kako bi svojoj djeci napunili proračune.

Kada jednom shvatimo da se novac ne može jesti, riješit ćemo se svih svojih strahova i bolesti.

Kada jednom shvatimo da su najvrednije stvari besplatno, stvorit ćemo novi svijet, novu karmu i novo životno platno.

 

TI NE ZNAŠ VODITI LJUBAV

Ti ne znaš voditi ljubav.

Ti znaš  gnječiti ljubav, ti znaš cijediti ljubav, i poslije baciti sve njene sokove.

Kasapiti i secirati svaku njenu bit. Ti si pred sebe stavio ljubavni štit.

Tebi  je moj krevet ratište gdje tvoj ego guši moju bol.

Tebi sam ja vakuum vreća gdje puštaš sav svoj znoj i gnoj.

Ti si moja glad za dubinama, a primam te uglavnom površno.

Ti si po noći moj san, a po danu noćna mora.

Ti si moj vjetar ali onaj koji u trenu zaprlja čitav grad.

Gdje si? Trebam te sad!!!

Ali ne mogu do tebe doći jer sam ti predala sve svoje moći i znam da me do tebe nešto koči.

Ogromna senzacija čežnje, strepnje i nadanja.

Pomisao na tebe mi stvara bol i slatkoću, pogled na tvoju sliku mi diže trnce u grudima i bedrima.

Pomislim… od miline ove razdvojit će mi se tijelo na pola.

Pošaljem poruku, odgovora nema. Još jedna neprospavana noć mi se sprema.

Po ko zna koji put zatomit ću užitak tijela jer sam željela da budem strastvena i smjela.

Po ko zna koji put zarit ću zube u vlastiti strah i sve želje zdrobiti u prah.

Po stoti puta pljunuti u ogledalo svoje jer nisam dobila poruke tvoje.

Pogaziti svoje odluke čvrste i lomiti samoj sebi prste.

Ujutro ću sa podočnjacima piti kavu i tražiti u telefonu opciju block!

Blokirat ću ime tvoje i stopirati želje svoje.

Radit ću to još tisuću puta, sve do dana kad više ne budem ljuta.

Taj dan ćeš izgledati kao da si pobijedio i biti ćeš velik i jak, nećeš prepoznati uzbune znak.

Taj dan te neću blokirati iz inata, jer taj dan ćeš zadnji put vidjeti moja vrata.

 

Svjetlana Pejić