poezija

POEMA – “JESEN  BEOGRADA”

nebeska kapa se natmurila kao šajkača zalutalog Šumadinca. Ljubazno mu pokazah put do glavne autobuske stanice. Niz Balkansku ode užurbanim korakom, popravljajući je usput svojim izrađenim rukama. I sat se hvatao u koštac s vremenom, velika skazaljka poprilično odmakla od podneva. Zastah ispred hotela Moskve… tražeći zaklon od pljuska, da u pesmu prenesem letimični iskaz jesenjeg portparola vetra, dok se šeretski udvarao svakoj ljupkijoj beogradskoj dami. I moj šešir dokači […]

Više

NELLYNA DEČJA POEZIJA

Snežuljiću, sneže kad ćeš više pasti? Padni preko noći do krova narasti. Spremili smo sanke i toplo odelo, da se s brega sjurimo, želja nam zacelo. Vukao se svu noć, s teškim prekrivačem sanja zima stigla, s belim ogrtačem. Probudi se prvi opet zimu čika kad ugleda pahulje nasta opšta cika. Mraz po staklu šara, kao slikar pravi Zapucketa vatra, pa mu slike kvari. Ubunda se Matija, sneg ko vojnik […]

Više

NELLYNA POEZIJA

Hoću da volim sve svoje godine onako kako teku po redu. Neću ni jednu s tugom da delim ni kad u kosi ugledam sedu. Jer svaka je godina priča za sebe uvod, razrada, zaplet i kraj važna je pouka koju nam pruža I kad nam se učini predalek Raj. Prihvati godine s ponosom nosi onako kako najbolje umeš neguj, osluškuj dete u sebi s prirodom da se lakše razumeš. Ne […]

Više

DARKOVA POEZIJA 2

Amnezija Estetsko šminkanje uma, patetična gluma. Praznina oralne masaže horizont prekriva, a ja, zaboravio sam igrati se ljudski. Naveliko priče sažaljenja stradalniku, trošio je deset hiljada gladnih na dan. Ne razumem, ili zaboravio sam igrati se ljudski. Uzvišavaše sebe masturbacijom o nekom neuklopivom, a onda prosuše verbalnu empatiju za njim. Ni kap ga nije dodirnula, možda je i on zaboravio da se igra ljudski. Socijalnim paranojama blokiraju snove, duše love. […]

Više

ŽELJKINE PJESME

PUTOVANJE Putovala sam stoljećima Kroz pustinje i oluje Lastinim repom Kroz zvijezde i sazvježđa Otimala od sebe Darivala druge Putovala sam vremenom Godinama i životima Sve da bih postala Ovo što jesam. IDEM Hodam svijetom Skupljam svoju Dušu I odbačene komadiće sebe Kojih se odrekoh Zbog nekih važnih Zemaljskih stvari Skupljam svoje Vjetru dobačene pjesme Skupljam svoju djecu Svoju vjeru Svoju ljubav Ponovo ih pišem Grlim Ponovo ih usvajam Ponovo […]

Više

SAFIRISINE PJESME 4

  VJETAR Vjetar sa svih strana, udara sve žešće Hej, moj vjetre, što ne navratiš češće? Za naleta tvojega krila se rastegnu Negdje iza oblaka i dugu dosegnu. Kiša non stop pada, udara sve jače Hej, kišo moja, zar to nebo plače? Jer se negdje putem sunce zagubilo Tajno, iza oblaka, u dugu se zaljubilo. Pomiješane su boje, kao akvarel Munja nebo para kao samostrel Hej, munjo moja, od kud […]

Više

GAGGINA POEZIJA

Andjele! Probudi me Anđele Svojom svjetlošću, A ne sunčevom zaslijepljenošću Digni me, na noge postavi, Krila mi sklopi da ne uzletim Dok učim hodati. Kad naučim, raširi mi krila, Uči me kako se leti, sleti i opet uzleti, Da budem duh i materija. Anđele, vodi me i nosi me, Čuvaj me od mene. Um mi smiri da dušu čuje Kojim putem da putuje… Hvala Anđele!   Anđeo čuvar Prati me […]

Više

SAFIRISINE PJESME 3

POMRČINA SUNCA (Tranzit Saturna kroz 8. kuću, tranzit Sjevernog čvora kroz 8. kuću – TRANSFORMACIJA) Zatamnjeno nebo nutrine Sve je utihnulo u taj čas Ne vide se dijelovi cjeline Niti dopire do mene poznati glas. Vrijeme je mirovanja Tihovanja Šutnje Ne očekujem Svjetlost Niti glas drage mi nebeske lutnje. Znam, sve je u redu Tako kako treba biti Ipak, riječi nižem već u slijedu Ne može ih tama skriti. Ne vjerujem očima […]

Više

MIRKOVE PJESME 7

… NEČUJNI PRASAK tiho zagrli čempreze zagrli sjenke šapni mom Odlasku bjelinom zaspalih snjegova i oprosti htio sam samo spoznati nešto u varkama pravde u tvojim osušenim suzama u tvojim očima isplakanim htio sam izvući mreže iz lažnog mora žudeći nekamo odakle me kasno vratiše tvoja nadanja htio sam u proljetnom drvoredu na Zemlji izlistati kalendare naših snova uplovljavajući u prostor ljubavi     DA LI SE NEŠTO DESILO… Listopad. […]

Više

AISHINA POEZIJA 2

Salit ću tvoje oči niz moja bedra. Kako bi umrtvljeni upražnjavali poglede. Razbacati te po kutovima sobe, da upiješ prazninu naših krugova. Previše nas ima u ovim Tijelima Slobode. Na vrh tvojih ušiju, udišem Vrištanje. Glasnice param usnama, žvakajući tvoju Vječnost prepolovljenu na Dvoje. Tijelo presavijam o tvoje. I trljanja kože postaju jedine praznine među nama. Gutam površine tvojih izluđenih trajanja dok milovanjima predaješ svoje Ime. Želim te. Želim te […]

Više