AishaErotiziranaErotizirana skromnost

Rekla sam ti:

Ne treba mi ništa.

Želim te.

Samo.

Pristao si da mi daš Sve.

Dok spiruetnim hodom

spotičemo naša tijela o trotoare svitanja.

Držiš mi ruke čvrsto

naslonjene na svoje vjeđe.

Vrhovi mojih prstiju

pletu se o tvoj jezik.

Silno slamajući svaku tvoju riječ.

To je jedini način da Šutnja umre.

Grizem dijelove tvoje kože.

Nježnim pokretima bljeska

rastvaram ti Disanje,

puštajući se kroz vene.

Salit ću tvoje oči niz moja bedra.

Kako bi umrtvljeni upražnjavali poglede.

Razbacati te po kutovima sobe,

da upiješ prazninu naših krugova.

Previše nas ima u ovim Tijelima Slobode.

Na vrh tvojih ušiju, udišem Vrištanje.

Glasnice param usnama,

žvakajući tvoju Vječnost

prepolovljenu na Dvoje.

Tijelo presavijam o tvoje.

I trljanja kože postaju jedine praznine među nama.

Gutam površine tvojih izluđenih trajanja

dok milovanjima predaješ svoje Ime.

Želim te.

Želim te jako.

Dok tvoja buđenja ne postanu Moja.

Dok sašivene kože ne utakneš se u pore

postojanja.

Dok žile ne isprepleteš

zakucano za moje.

Želim te.

Dok mi ne predaš svoje prste.

Izgubljene u meni.

Dok među zube ne zataknem tvoje oči.

Dok iskidani komadi tvog tijela

ne ispune svaki minut praznine.

Dok moja kosa zavezana oko tvog vrata

ne uhvati posljednji trzaj.

Dok u zadnjoj sekundi strasti,

ne uhvatim moju Moć u tvojoj.

Želim te.

Dok ležim sama na postelji izgužvanih strasti.

Raskoračena na milimetre.

I Oblačim na Sebe

tvoje ostatke bivanja.

Držim te za vrhove otkinutih prstiju.

Čuvam tvoju glavu,

saplićem kosu o nju.

Venama tvojim stvaram stepenice za Bijeg.

Očima kotrljam Tamu.

Noge tvoje, sad su stupovi.

O njih naslanjam leđa.

Tvojim rukama grlim se pred Svitanja.

Noktima ucrtavam dijelove kože.

Smijehom tvojim izginjujem Radost.

Jezik. Njime ponekad navlažim

svoje usne. Tek toliko da te osjetim Živog.

Jer u moru mrtvila kojim prošarano

upotpunjujemo prostoriju,

ponekad osjetim –  da te ni Nema.

Želim te jako.

Tako razbacanog u komadiće vječnosti.

Da zauvijek spajaš svijetove

mojih ludila i tvog nemira.

Da osjetiš Disanja,

i kad odeš.

Želim te tako zamračenog,

rasječenog, podmuklo uvučenog u mene.

Ispijenog. Obješenog. I tako Mog.

Dok me tvoje oči bezumno gledaju,

sa ruba sobe,

na stropu, ugašene.

Kao čik dima.

Šapućem ti:

Ne treba mi ništa. Baš ništa.

Želim te.

Samo.

 

Astro Aisha