U dodiru ožiljaka koje spremaš još uvijek pod tom kožom. Kipiš. Do sagorijevanja. Preslaguješ se u bedrima koja još uvijek odzvanjaju na dodire. Milovana. Pokrivena rukama. Zapetljana među prstima hrapavih grubosti. Još te uzima… Još se otvaraš. Raskoračenih snova na milimetre. U disanjima koji odzvanjaju duboko. Još traženja tih lica izgledaju stvarno. U budnosti koja nije tvoja. Još ugrizi množe se u tvojim očima I uzdasi. Dodiri dodira. Nepokolebljivo slamaš […]
Salit ću tvoje oči niz moja bedra. Kako bi umrtvljeni upražnjavali poglede. Razbacati te po kutovima sobe, da upiješ prazninu naših krugova. Previše nas ima u ovim Tijelima Slobode. Na vrh tvojih ušiju, udišem Vrištanje. Glasnice param usnama, žvakajući tvoju Vječnost prepolovljenu na Dvoje. Tijelo presavijam o tvoje. I trljanja kože postaju jedine praznine među nama. Gutam površine tvojih izluđenih trajanja dok milovanjima predaješ svoje Ime. Želim te. Želim te […]
Gomile onih što došli su uputiti “posljednji Pozdrav” Nikad me na ulici nisu dočekali osmjehom, pogledom, a kamoli riječju. Gomile onih što padaju u oaze Bola, Bili su upravo sav moj Bol. Gomile onih što pisat će mi hvalospjeve, uvijek su se trudili nabacati što više prljavih, odvratnih riječi, na moj Lik. Gomile onih što će sa “ponosom” reći: Bila je Naša! Nikad nisu bili Moji. Iako, uvijek su si […]
