aishina poezija

AISHINA POEZIJA 3

U dodiru ožiljaka koje spremaš još uvijek pod tom kožom. Kipiš. Do sagorijevanja. Preslaguješ se u bedrima koja još uvijek odzvanjaju na dodire. Milovana. Pokrivena rukama. Zapetljana među prstima hrapavih grubosti. Još te uzima… Još se otvaraš. Raskoračenih snova na milimetre. U disanjima koji odzvanjaju duboko. Još traženja tih lica izgledaju stvarno. U budnosti koja nije tvoja. Još ugrizi množe se u tvojim očima I uzdasi. Dodiri dodira. Nepokolebljivo slamaš […]

Više

AISHINA POEZIJA 2

Pristao si da mi daš Sve. Dok spiruetnim hodom spotičemo naša tijela o trotoare svitanja. Držiš mi ruke čvrsto naslonjene na svoje vjeđe. Vrhovi mojih prstiju pletu se o tvoj jezik. Silno slamajući svaku tvoju riječ. To je jedini način da Šutnja umre. Grizem dijelove tvoje kože. Nježnim pokretima bljeska rastvaram ti Disanje, puštajući se kroz vene. Salit ću tvoje oči niz moja bedra. Kako bi umrtvljeni upražnjavali poglede. Razbacati […]

Više

AISHINA POEZIJA

Pun lažnog naricanja i spoticanja o svaki dah, lažno nacrtanu Tugu i isprale čežnje. Pročitaj se na sprovodu, dok opušci od ljudi trčkaraju grobljem u želji da me što prije pospreme i odu. Popušili su oni mene, Prijatelju. Odavno. Popušila sam i ja njih. Znaš li? Gomile onih što došli su uputiti “posljednji Pozdrav” Nikad me na ulici nisu dočekali osmjehom, pogledom, a kamoli riječju. Gomile onih što padaju u […]

Više