UVIJEK KAD OTPUTUJEŠ uvijek kad otputuješ tek poneka struna odjekne ne smiješî se karanfil u prozoru sunce se pritaji slušam dugo kako šuti uvijek kad odeš tiše kaplju sa zida latice cvjetova vrćaju se naša putovanja ususret mi idu krajolici ne mogu ih izbrojati otkucaji sata, njegove metalne suze uvijek kad otputuješ otvaram prozor u kome svijetli nepomičnost pustio bih glas da mi se ne osuši na obrazu CESTOM […]
NE ČEKAJ ME Kad zvijezda nad zipkom zaspalom u korovu godina zanijemi i obnevidi ne zdvajaj Ako zanoćiš jednom s tim sviralama od praha spavaj, to dobovat će kiše snježne vjetar s mora Ne puzi ka prozoru, kamen je progutao ruže penjačice pregazio majčine suncokrete Pusti naše vidike, ne proučavaj više zvijezde, oko gorsko na brežuljku Pusti pradjedove dođu li listati šumor crnih maslina To su njihove nepročitane knjige nad […]
Y Druga nepoznata svemira. Ona je bila stdljiva, tajnovita i zanesena. Brižljivo je birala svoje snove i sumnjala u pravila. Letela je ne doživljenim strastima, gorela s’ kišama, izmišljala u nedogled svetove i tiho, sasvim tiho volela šume. Prepuna pitanja, ali ih nije ni postavljala, bila je nestrpljiva i nikad nije slušala ta započeta znanja. Uznemirena, pomalo tužna i nepomirena, ona nikada nije shvatala otupeli umor […]
2. KAD PJESNIKA ZAVOLIŠ Drhturim – o, slatka vrtoglavice! Čitam li moje il’ tvoje – čije su suze čiji obrazi? U gori grm gori! Na nebu munja pjeva! Očima nevinosti i bolom trpljenja… II Mjesec se žudnjama puni! Kiša se grohotom smije! Vjetar u kosama palmi čardaš virtuozno svira! Djevojke na balkonima zanosno plešu… U njedrima noći strast pjenuša! III Osamom kositrenom ogrnuti – Ti i Ja. Na tvojim […]
ČULI SU SE KORACI… …ali zastaše u modroj dubini te noći čim prozor otvorih U lijevu je stranu noćne staze urastao jasen Nije dozivao njegov olovnotamni portret Dugu sam šutnju usklađivao s kišnim kapima Niz prozorsku gustu noć što klizeći su U osmijehnut plašt zore brzo prolistale Netko je poznat tonuo u zidne bôre U boje i oblike zatvorenih mi očiju Ali, iz svih […]
LJUBIŠ MI OBRAZE VÂLOM Isplovim i ne znam… Mora da je bila večer Nad hladnim vodama Mora da me budila Ljubav tvoja Mora da se dizao val Na moru zelenom U oku tvome U studen oko srca U hlad modre špilje U koju nikada Nismo stigli Isplovim Ljubiš mi obraze valom Koji doziva iz samoće Iz topline Mrtvih predjela Isplovim i ne znam Sanjam li da ne […]
Mislimo da ne može trajati savršena ljubav i tome slično. I ljudi slušajući takve stihove u tim tužnim pesmama, sami se pretvaraju u to. A nisu pritom niti svesni da kad se sami unesu u pesmu da samo još više pojačavaju tu energiju o kojoj ona govori. Sve više i više takvim tužnim pesmama ljudi pojačavaju ista takva osećanja na sebe same, kao i takve tužne sitacije. Tužna pesma je […]
Nisi li svjesna? Ukrašena kroničnim altruizmom, A opet pitam se kako si to naslijedila? Gledam te dok spokojno, potajno u maglici Bolesna slažeš svoju mrežicu, diviš joj se; Jer to je veće od ikakvih sila, veće od bogova. Dok pognutom glavom upravljaš Marionetom, dok nježno se smješkaš, Jesi li se ikada, crnooka vampirice, Zapitala upravlja li ta nestašna marioneta možda tobom? Oh da, delikatna su ta pitanja, Nemoj slušati, […]
Sjeti se… o tebi više ništa ne znam u san dođe cvijet u plavoj kosi miris pelargonijâ uz kameni prozor naše mladosti ponekad zalutam cestom bez imena u tvoje prve studentske dane i tiho pored prazne klupe kažem: pitaš li se koliko je zaborav izmijenio moje lice umjesto odgovora šumî vrijeme mirko mirku s mirkom šutî: reci nas još jednom tiho nas izgovori odloži ogrta? odloži […]
Možda se trošio kolovoz Ni traga snu samo krajolik usnuo Žedan netko barkom se samoći prikrada ili me sa zida prožima pohotno oko pa mu se primičem barkom bez sna Niz polje mirisa sasipamo se kao da napuštamo svijet Sad si mi na rame naslonjen govore joj prsti mazno mi provučeni kroz kosu glasom mekoćom tijela što raskošno pomijera zvijezde strop njišući Dugo daždi četa anđela iza prozora. […]
