UPOZNAJTE SEBE

Vječnost je sada samo trenutak, svi smo stjerani u vlastiti kutak.

Pričala sam vam kroz ove svoje životne skice,

da će doći dan kada će svatko pokazati svoje pravo lice.

Ogolila sam vam dušu kroz svaku pisanu riječ, ne mareći tko će na to bilo šta reć”.

Iznosila vam besramno svaki svoj stid, otvarajući se vama, razbijala svoj zid.

Gulila sam debele slojeve vlastitog ega, ulazeći u sebe nagledala sam se svega.

Pronašla sam u sebi nagomilano smeće, par zalutalih vrana i uvenulo cvijeće.

Zaledila se od tog prizora kojeg i sad vidim, prihvaćajući i ono čega se stidim.

Bol, strah, bijes, mržnja, zavist i tuga, pomislila sam “zar sam ja neka osoba druga!?”

Nije me sistem morao u karantenu staviti, ja sam odavno odlučila svoje demone podaviti.

Godina sam već u vlastitom zatvoru, kažnjavam se kao da sam u logorskom šatoru.

Ne brine mene globalna pandemija, nego ova moja životna anemija.

Moram ojačati svoj imunitet života, ojačati i dio sebe gdje živi i dobrota.

Dezinficirati svaki dio duše, biti u miru i kada krenu da me ruše.

Krenimo za početak čistiti ispred svojih vrata, jer tu vam se skuplja najviše blata.

Krenimo u generalku svog unutrašnjeg bića, jer u vama se nalaze sva nebeska otkrića.

 

ZADNJI PUT

Zadnji put kad si bio, svoje osjećaje nisi krio.

Zadnji put kad si bio, samo si sjedio i pio.

Zadnji put kad si bio, činio si se tako topao i mio.

Zadnji put kad si bio, koljena si mi ljubio.

Zadnji put kad si bio, cijelu si me obgrlio.

Zadnji put kad si bio, zaspao si pored mene i usnio.

Sanjao si da smo sami na planeti, i da nam vrijeme jako brzo leti.

Osjetio prema meni vulkan strasti, i vidio da ću u crnu rupu pasti.

Strahovao da me više nećeš ljubit, i po prvi put osjetio da ćeš me izgubit.

Držao mi ruku da me rupa ne proguta, i da mi duša u pakao ne odluta.

Grčem, svoje tijelo držao, a otpor mojem tijelu pružao.

Tek, da se probudiš iz sna, i sama sam se uplašila tog dna.

Probudio si se mokar i blijed, a ja sam predosjećala taj naredni slijed.

Zadnji put kad si bio… “VOLIM TE”…napokon si izgovorio.

 

PORUKA ZA NJEGA

Spremna sam!

Kad nebo kaže da, spremna sam i ja. Spremna sam dočekati ljubav tiho i bez straha.

Svoju patnju iskoristila sam kao lijek, u moj život ući će moj čovjek.

Ne znam mu ni ime, niti boju kose, ali osjećam da je blizu i da mi ga anđeli nose.

Ući će mi ljubav na široka vrata, pitanje je dana, datuma i sata.

Čekat ću ga čista, mirisna i sretna, dočekat i ću ga lijepa, radosna i poletna.

Moja samoća, čišćenje je moje, kako bih se pripremila na život u dvoje.

Osjetim ga i znam da je blizu, on nije od onih još samo jedan u nizu.

On će za razliku od mnogih, doći da ostane i moja duša partner da postane.

Sve svoje praznine ispunila sam sama, i uz ovog muškarca ću biti prava dama.

Napokon ću ući u ljubavni raj, i svojoj samoći objaviti kraj.

Hvala ti Bože, što mi ga šalješ u pravo vrijeme, da ne nosim sama teško životno breme.

Nisam ga upoznala ali znam da je tu, i da će ostati sa mnom i u dobru i u zlu.

Spremna sam za taj poseban dan, kada će mi se ostvariti još jedan san.

Kad začujem taj poznati glas, znat ću da je Bog spojio i nas.

Kad se izgubim u tom poznatom oku i otvorim svoje srce kao školjku.

Pripremam postelju za dvoje, jer što je moje to je i tvoje.

Spremna sam za dan kad će se ono “moje” pretvoriti u naše, pa da napokon zovemo i tamburaše!

 

Svjetlana Pejić