Da li si se promijenio ti? Ili možda ja? Može li se čovjek promijeniti? Da li možemo biti sigurni da nekog poznajemo? Kada? Kako? Da li možemo biti sigurni da znamo sebe? Sigurno znam da to što vidim sad, nisi ti. Ne ti, kojeg sam poznavala… I prepoznala bih te uvijek. Siguran hod. Pogled visoko prema naprijed. Zagrljaj snažan taman toliko da ne zaboli, a da ne odem. Da ostanem. […]
Samo jedna riječ. Izgovorena, pa čak i neizgovorena. Jedan pogled. Sakriven, a očigledan. Jedan dodir. Slučajan ili namjeran. Jedna misao brža od očiju. Brža od svega. Kao dodir čestice prašine na mirnoj vodi, koja budi i gasi talase. Gorak okus u ustima. Na kraju i ubrzani otkucaji srca, opipljivi u svakom dijelu tijela. Da, strah je taj koji nas najviše pokreće. Bolje rečeno, ono sa druge strane straha. Ta neprestana borba […]
Osjećam se bolje. Snažnije. Nema više. Prošlo je. Kao sve što će proći. Nešto brže, nešto sporije. Vrijeme je to koje zavarava. Vrijeme koje je imaginarno. Pitajte česticu životnog vijeka od par minuta, koliko brzo prođe jedan minut? Pitajte bolesnog koliko dugo traje jedan sat, dan? Pitajte sami sebe, prolazi li vam vrijeme uvijek istom brzinom? Uostalom, šta je vrijeme zapravo? Reklo bi se da nam nikad ne ide na […]
Samo jednom pokaži slabost i gubiš titulu. Samo jednom spusti glavu. Makar i slučajno. Nema predaje. Željela si tu titulu. Sada je nosi. Sada se bori. Igraj na sigurno. Propuštaj užitke zbog mogućeg neuspjeha. Ako izgubiš, nećeš biti više žena koja osvaja. Kada i koliko možemo biti sigurni u nešto? Ako ne pokušaš, kolike su šanse da osvojiš? Žene koje osvajaju i jesu one koje riskiraju. One koje se kockaju, […]
Najednom jedan val smočio mi noge. Pogledah, nešto je u moru. Nešto neobično, no imam osjećaj, da to nešto, ne može biti loše. Čekam… Čekam da dođe do mene… I došlo je… Izronila je… Imala je bujnu plavu kosu, imala je oči boje mora, kao da su samo djelić cijelog morskog prostranstva. Bila je prekrasna, a ja opčinjen njenom ljepotom. Kao da sanjam, sanjam svoj san, koji želim da bude […]
Vagone nije vidjela. A osjetila je uzbuđenje, stah i jezu. Možda je nekog čekala, nekom se nadala. A možda je željela da ode. Gusto sivilo oko nje probijali su zvuci granata i bombi. Sigurno je željela da ode. Mada, možda je samo željela da vidi vlak i da bar za trenutak pobjegne. Vlak je bio njen spas. Odjednom ubrzava, i baš tu pred njom na zavoju pruge ispada iz šina. […]
Vjerujem da se osjećaji ne mogu ponoviti, da se oni rode, žive, traju, neki nestanu, ali ostave tragove i ožiljke. Ali ostave tragove. Priznajem, volim da zamišljam budućnost, da se prisjetim nekih davnih uspomena, naročito onih lijepih, ali živim u sadašnjosti. Želim da osjetim i živim sada. Da, ne znam da li te volim… realno, ne znam ni šta je ljubav… Kako uopšte znati da voliš nekog? Emocije doživljavam punim […]
Dok bježiš porobljen svojim strahovima, zatomljenima u vreći zaborava, sjeti se da ispod strahova se krije taj prokleti komadić ljubavi, koji sam primijetila. Nisi samo ti taj koji je izgubio one koje voliš, već ih je i sam bijeli svijet izrodio. Bar si me i sam tome učio… Možda bi i sam vidio da govorim neke stvari koje su opipljive, ali lijenost je ta koja te u inat gurne, pa […]
Kako su divni, kad ih obojiš svojim nesvjesnim smijehom kroz san. Jesi li vidjela i ove boje jeseni ispred naše kuće? Neke nove, kao nikada do sada. A boje ovih kiša? Jesi li čula? Da, obojila si mi kišu. Pomiješala sa kiselinom i razlila u tintu kao more. Dodala im vatreno crvenu i zlatno žutu, onu šuškavu, boju jesenjeg lišća. A, sada… sada ću ja toj emulziji razlivenih boja dodati […]
Mjesec je imao posebno značenje za njega. Ni on nije znao kakvo. Gledanje u Mjesec davalo mu je posebnu snagu. Njegova gravitacija ga je snažila. Ono što je ovog monstruma činilo posebnim, zapravo, bilo je to što niko nije znao da je on monstrum. Pa i njemu je trebalo vremena da shvati. Bilo mu je čudno što za njega sve ima drugačiji pojam. U njegovim očima ništa nije bilo jednostavno. […]
