– Hej, djevojko! Da, ti! Okreni se! Obriši te suze. Da se ne lažemo, ti si iznad njih. Prerasla si ih. Izgledaju patetično. Ti si žena koja ruši. Ti si žena koja obara zidove. Ti si žena koja osvaja. Zar tvoje suze, sad? Izvini, ali ne vjerujem u njih… Zbog koga? Zbog čega? Gdje je ona djevojčica hrabra, koja se ne boji života? Zar si ti ona koja osvaja? Zašto nisi? Ma jesi, to si ti. Samo si malo zalutala. Niko te nije podsjetio odavno. Zaboravila si se.

Kada bi čovjek znao koliko se lako i brzo zaborave izgovorene riječi, lične misli o nečemu nedoživljenom… Nikad ne bi ni razmišljao o tome. Doživljaji i jesu ono što pokazujemo same sebi. Doživljaji i jesu ono suštinsko. Ti si doživjela mnogo. Ti si samostalna, ti si sama sebi dovoljna.

Žene  čekaju da ih osvajaju. Ti ne želiš osvajače. Ti si osvajač. Ti si borac. Ratnica koja ne odustaje. Koja zna šta želi. Koja se bori do kraja. Ne odustaje tako lako. Tvoj pogled ledi. Samo ti znaš koliko ga je zima posjetilo. Tvoj hod pomjera tlo. Ti znaš kolikoje težak svaki taj korak.

Samo jednom pokaži slabost i gubiš titulu. Samo jednom spusti glavu. Makar i slučajno. Nema predaje. Željela si tu titulu. Sada je nosi. Sada se bori. Igraj na sigurno. Propuštaj užitke zbog mogućeg neuspjeha. Ako izgubiš, nećeš biti više žena koja osvaja.

Kada i koliko možemo biti sigurni u nešto? Ako ne pokušaš, kolike su šanse da osvojiš? Žene koje osvajaju i jesu one koje riskiraju. One koje se kockaju, sa sobom. Izgube one, itekako. Boli. Ali one svaki poraz pretvaraju u pobjedu. One svaki bol pretvaraju u snagu. Poenta je u izdržavanju i suzdržavanju. Poenta je u maski. Najljepši je onaj osmijeh pobjedonosni, koji krije mnogo patnje i borbe. A niko ni ne sluti.

I zar nakon svega tebi više nije stalo? Da li si sigurna? Stvarno želiš da pokažeš svoju slabost. Stvarno želiš da budeš žrtva. Stvarno želiš da se prepustiš bujici života, da se uklopiš u okolinu. Ma koliko god se trudila i sa tim vještačkim suzama, ti si ženo rođena da se ističeš. Tvoj zadatak i jeste da budeš drugačija. Imaš pravo na momenat. Imaš pravo na emocije, ali ne ovdje na ulici. Ne pred ljudima koji to ne razumiju i ne zaslužuju. Ne ni predamnom.

Ja ne dozvoljavam da te gledam takvu. Ja znam i razumijem sve. Zato sad obriši suze, pa da mogu da odem, znajući da nastavljaš borbu kao uvijek. Ne zaboravi, ja ću se vratiti po onaj ambiciozni pogled i osmijeh, koji očekuje novu pustolovinu…

 

Danijela Kuzmanović