Iako čekam majku, već nestrpljiv i zabrinut zbog fiktivne, u strahu skrojene dijagnoze koja će biti kad iz tašne izvadi nalaz, strašna – prihvaćam drugi glas u sebi, ali je ipak mojih osamnaest godina buntovno (iako „po prirodi“ emotivno i lirski reagiram na životne pojave…) – i namrgođen već negodujem, u krajičku svijesti būja neprihvatanje života-smrti, života-bolnice, života-bolesti, života-p…. materine. „Ostani…“, javlja se sada još prijatniji šumor u krošnji platanâ […]
„Molim“ rekla je pogledavši me. Njezin glas mi se učinio poznatim! „Ne… ništa nisam rekao“ odgovorio sam spavajući u nekom jutru ptica sa zvukovima koji su stizali iz neznanih predjela. „Pričao bih“, rekao sam „ali nikakav povod za to nije stizao iz tvojih nepoznatih visina“. Ništa nije odgovorila. Pričao bih, ali moja priča o njezinom mirisu koji me podsjećao na nešto voljeno i izgubljeno u meni, bilo bi očito višak […]
Gledao sam za žutim tramvajem koji je lijeno klizio niz ulicu. I činilo mi se da tu sliku gledam već po tko zna koji put! Istina, jedan je njezin dio zaustavljen na ovoj fotografiji. Evo, tu smo i mi. Tamara i ja. Vlakovi odlaze i dolaze. Mi čekamo naš popodnevni. Njime će doći gosti. Ovdje smo ih i ispraćali. Ovdje smo katkad svraćali i na piće. Tamara je uvijek naručivala […]
Bori se, jer zna da ga voli. Da će učiniti sve da mu to pokaže, uzalud. Ili je previše glupa pa ne shvata, ili je previše pametna, pa opet pokušava. Pre će biti ovo prvo… Samo glupi i ludi ljudi rade takve stvari, i nakon saznanja da su niko i ništa za tu osobu. Kažu da je lako da će vremenom da prođe, ali vreme prolazi, a on je još uvek tu. U […]
Učinio je sve da je ubedi da ostane, ali njoj to više ništa nije značilo. Sve što joj je nekada previše značilo, više joj ne znači, postalo je nebitno. naišao je voz, uhvatio ju je za ruku, privukao sebi. Poljubila ga je znajući da je to možda i poslednji put, i da ga možda nikada više neće videti. Nije mogla da ostane, bila joj je potrebna promena. Više od svega […]
Mama ne voli telefon, logično, Mesec opozicija Neptun, njen mobilni je nedostupan, naravno da je brat uzeo. Neptun je u trećem, označava brata. I konačno dobijem kuću, javlja se tata. ,,Tata, da li je tu mama, ako nije problem?” ; žena se javlja i smeje mi se, a i šta će Mesec u devetoj raditi, nije mama kriva što mi je takav horoskop. Ko mi je kriv što sam se […]
Samo sam pokušala bivati i eto… najdublje istine su u biti one najjednostavnije, one koje nam se nude neprestano u znamenju oko nas: knjigama, mudrim strancima, njihovim osmjesima što ti uljepšaju dan, stihovima pjesama kao odgovorima na tvoje trenutno stanje. Tu su i proročanski snovi ili jednostavno vlastita odvažnost da kreneš na put za nigdje i onda ćeš ipak negdje stići, kad- tad. Napokon stigoh kući, a moja davna enigma […]
Ormari su očišćeni i premazani mirišljavim voskom, knjige obrisane i zaštićene omotima, a police su označene zanimljivim imenima. Tako pod slovom A – uz Astronomiju, slijedio je i naziv Zvjezdani beskraj, uz slovo B – Bilje, nalazio se natpis Božja ljekarna. Uz svaku policu nalazio se mali snopić sušene lavande, kao sredstvo protiv moljaca i vlage, a ujedno i kao aromaterapija, jer bi svakim provjetravanjem svjež zrak zagrlio aromu i […]
Tada bi se zamislila i samoj sebi po tisućiti puta ponovila kako nema ljudskog bića koje može reći kako Anđeo knjige ne postoji. Tome je bila svjedokom nebrojeno puta. Kada bi razmišljala o nekoj njoj vrlo zanimljivoj temi, Anđeo knjige osigurao bi na samo njemu svojstven način da knjiga sa tom temom bude na polici baš taj dan. Dešavalo se i to da je na pultu sa knjigama ponuđenima kao […]
Čuvarica Svjetlosti, zadovoljna, sklopila je oči. Ali, u jednome trenutku uhvatila je misao budućnosti. Vidjela je kako čovjek diže ruku i glas na drugog čovjeka, kako životinje bježe pred ljudima, kako nestaju šume i bistre rijeke, čula je tihi jecaj ove planete. Ali vidjela je i još nešto…. U jednom gradu, jedne daleke godine, nekolicina ljudi u svojim snovima sanja još o vremenu Svjetlosti. Bude se sa suzama u očima, […]
