Svjetlost. Zbog svjetlosti one postoje. Postojati. Nije tako lako postojati. Postojati ili biti živ. Roditi se, disati, jesti , spavati. To je tako jednostavno. To je čovjek. Ali postojati, misliti. To je teško. Čovjek može da misli o mnogim stvarima. Čovjek misli. Misli su tako čudna pojava. Koliko dugo čovjek može izdržati da ne pomisli ni jednu, jedinu misao? Da mu nervima ne prozuji bar jedna jedina misao? To je […]
ONA (Žeky, ja): Razumijem. (složim tužnu facu) ON (krene objašnjavati): Ruši mi se naša web stranica kad uđem u administraciju, ne sluša mi komade u In designu kad radim prijelom knjige, sporo reagira u Adobeu, Acrobat nešto… (tu izgovori neku hrpu naziva za programe koje ne znam ni izgovorit, a kamoli da znam čemu služe, i pričom pokrene moju najveću noćnu moru da možemo izgubiti prelomljeni tekst nove knjige pred […]
Dijete je raslo, postajalo čovjek, a anđeo je i dalje hodao uz njega, pratio ga kao najbolji prijatelj i štitio od svih nevolja. Kada je čovjek našao ženu, došlo je vrijeme za djecu i ta djeca također su dobila svog anđela. I tako su sretno zajedno živjeli ljudi i anđeli, životinje i biljke, a cijela zemlja je pjevala, plesala i veselo se vrtjela u krug. Ali ljudima je takav miran […]
Kako riječima opisati ljubav, kako opisati osjećaj i čaroliju trenutka kad se slova slažu lagano, lepršavo, prekrasno, kao Nebeska glazba koju šapću anđeli? Sve duhovne tehnike koje sam u životu naučila, svaki otvoreni Anđeoski pečat na stepenicama prema Nebu – mogu se po ljepoti i veličanstvenoj snazi usporediti s trenutkom kada sam počela otkrivati i učiti slova. U djetinjstvu, kad su sve antene prema drugim svjetovima otvorene, činilo mi se […]
Odlučila je da svesti bića koja dožive prosvetljenje, izgrade dušu sa dobrim osećajima za ispravno, postanu deo nje. Kao i ti sačinjen organizam od triliona zasebnih ćelija koje funkcionišu u simbiozi za opšte dobro celine i viša svest je postajala sve veća, sve lepša, šarenija i veselija. Te svesti su donosile sa sobom svoje emocije što je univerzum činilo sve lepšim mestom za postojanje, pravila su se počela razvijati maštovitije. […]
Postoje samo mogućnosti koje se sklapanjem činjenica mogu nagađati i pogoditi kada biće ima dobar kantar. Ranije sam se pitao zašto su stvorena humanoidna bića. Hrane se drugim bićima, mnogima od njih koji jednako imaju osećanja da bi ih u hemijskoj reakciji pretvorili u energiju i izbacili na kraju u vidu neke odvratne materije. Putujući po našem univerzumu i posećujući naseljene planete došao sam do odgovora koji sam i ranije […]
Sada dovoljno veliki mesec je gravitacijom stvarao frikciju u jezgru da očuva istopljeno gvožđe u tečnom stanju, kora je počela da se hladi, kiša da pada. Mislim da su ovaj put i stvoritelji koji se nikad ne mešaju malo svoje prste ugradili tu, pa je teraformiranje išlo jako brzo. Slagači su odabrali čistije duše, ljubavi i prirodi bliže i zajedno sa njima se teleportovali na Mars. Uredili su zajedno Mars […]
Nije bilo grubosti i povređivanja; njegov pogled je grejao i krotio ljude, ali je ipak bilo nečeg hipnotičkog i dubokog, čini se da bi umirio i zmiju u kakvom kamenjaru. Odakle je dolazila takva mirnoća, strpljenje i blagost niko nije umeo objasniti. Živeo je u nekom potkrovlju. Ulazna vrata su gledala na balkon gde je gajio ljiljane, jasmine, orhideje i trave kojima je lečio, vidao, spravljao meleme i eliksire. […]
Nisam imao potrebu ništa posedovati sem svoje ljubavi, sve je nadomestila. Dodire, boje, oblike i zvuke, nestadoše muke. Oslobođen programiranih navika sijao sam između niti života, trudio se da ih ogrejem svojim osećanjima. One su treperele i osetih eho svoje ljubavi u njihovim zracima. San za čuvanje na varljivo rajskoj planeti, kukavica i lopova, nesvesnih sklopova. Planeti iluzionista pogubljenih u lažima. Pusti me bar kafu da popijem i priviknem se […]
Mogu sumnjati u sve stvari što postoje osim u beskrajnu Božansku mudrost. Sve što postoji na ovome svijetu od mrava, zrnca pijeska i vlati trave ima svoj duboki, duhovni smisao. Svatko od nas ima svoje mjesto – to je jedino sigurno! Zašto je onda tijelo osuđeno, progonjeno osjećajem krivnje i slabosti? Ako je tijelo nešto loše, slabo, grešno, kako to nije vidio naš duhovni Tvorac?!? Čini mi se plitka misao […]
