Ormari su očišćeni i premazani mirišljavim voskom, knjige obrisane i zaštićene omotima, a police su označene zanimljivim imenima. Tako pod slovom A – uz Astronomiju, slijedio je i naziv Zvjezdani beskraj, uz slovo B – Bilje, nalazio se natpis Božja ljekarna. Uz svaku policu nalazio se mali snopić sušene lavande, kao sredstvo protiv moljaca i vlage, a ujedno i kao aromaterapija, jer bi svakim provjetravanjem svjež zrak zagrlio aromu i […]
Tada bi se zamislila i samoj sebi po tisućiti puta ponovila kako nema ljudskog bića koje može reći kako Anđeo knjige ne postoji. Tome je bila svjedokom nebrojeno puta. Kada bi razmišljala o nekoj njoj vrlo zanimljivoj temi, Anđeo knjige osigurao bi na samo njemu svojstven način da knjiga sa tom temom bude na polici baš taj dan. Dešavalo se i to da je na pultu sa knjigama ponuđenima kao […]
Čuvarica Svjetlosti, zadovoljna, sklopila je oči. Ali, u jednome trenutku uhvatila je misao budućnosti. Vidjela je kako čovjek diže ruku i glas na drugog čovjeka, kako životinje bježe pred ljudima, kako nestaju šume i bistre rijeke, čula je tihi jecaj ove planete. Ali vidjela je i još nešto…. U jednom gradu, jedne daleke godine, nekolicina ljudi u svojim snovima sanja još o vremenu Svjetlosti. Bude se sa suzama u očima, […]
Škrinjica im je čak dala uvid u jednu veliku Tajnu. Otkrila im je da samo ako požele, mogu dobiti krila, i izaći iz vode da vide o čemu je riječ. Izaći iz vode? Pa je li Škrinjica poludjela! Izvan vode ne postoji ništa – tvrdile su! Samo je jedan par nebesko plavih ribica odlučio to istražiti. Na samu pomisao, narasla su im krila, poletjeli su svjetlosnom brzinom iz vode i […]
Zapisuje u dnevnik: ponedjeljak Gleda u nešto sjajno, najsjajnije do sada viđeno. Ima osjećaj kao da lebdi. Ne, ipak leži, na nekom neobičnom prozirnom ležaju i gleda u vrh. Vrh se otvara, prodire neko blještavo bijelo svjetlo. Sada i prepoznaje to mjesto. Leži u piramidi, a Učiteljica joj govori da se opusti, jer jedino tako može kontaktirati sa Nevidljivim svijetom. Ali ona je tako puna iščekivanja da osim bjeline ništa […]
Ta tuga ima takav težak, muljast plašt… zelenkasto sive boje, stoljećima skuplja svoju patinu na svim dušama koji prolaze kroz nju… Slike se izmjenjuju… Toliko vode… toliko emocija…vatre… ja iznad svega pokušavam preletjeti te oceane besmisla u kojima se rađamo i onda poput morske pjene izranjamo po mjehuriće spoznaja… I koji krug se svaki put zavrti kada se rodi novo tijelo a u njemu duša kojoj se brišu sjećanja da […]
Mračno, uvijek vlažno mjesto, natopljeno suzama prošlosti. Kat iznad, iza zatvorenih prozorskih stakala, živjela je Dana. Druga sestra. Prozračnije mjesto, gdje su prozori povremeno bili otvarani, ali je pogled uvijek bio prekriven velom gustog zastora, boje različka. Boje neba, kojeg niti ova sestra nije bila svjesna. Sa ovog kata odzvanjali su melodiozni zvukovi, zrak je ispunjavao ritam arije, a Dana je stalno pjevušila tralalala-tralalala… ♪♫ ♪♫ ♪♫ ♪♫ ♪♫ ♪♫ […]
