Trag…
Plutam mislima… između sna i jave… tako mi se ponekad ne budi…
Umara me težina ove materije, naspram prozračnosti etera…
Umaraju me aktivacije kvadrata u mom natalu i neki novi kvadrati koji se stvaraju…
I jesen i kiša i globalna kriza…
I ta vječita borba između svega… Tame – Svijetla
Muškaraca i Žena…
Zla i Dobra…
Ta tuga ima takav težak, muljast plašt… zelenkasto sive boje, stoljećima skuplja svoju patinu na svim dušama koji prolaze kroz nju…
Slike se izmjenjuju…
Toliko vode… toliko emocija…vatre… ja iznad svega pokušavam preletjeti te oceane besmisla u kojima se rađamo i onda poput morske pjene izranjamo po mjehuriće spoznaja…
I koji krug se svaki put zavrti kada se rodi novo tijelo a u njemu duša kojoj se brišu sjećanja da bi skupila neka nova i dočekala to oslobođenje i ravnotežu..
Arhetipsko sjećanje da je netko nešto negdje zeznuo…
Eva, Adam, Lilith, Sotona?!!
Bog, Vrag…
Tko?!
Ne znam, a znam…
I opet skupljam krila, ponirem u tamu ljudskog tijela…
Na dnu je ključ…znam..osjećam ga…hahahah, pa ostavila sam ga tamo…
Hladan, taman…
Da li ću pronaći bravu ovaj put?…
Adela Franceković Sribebica
