Samo jednom pokaži slabost i gubiš titulu. Samo jednom spusti glavu. Makar i slučajno. Nema predaje. Željela si tu titulu. Sada je nosi. Sada se bori. Igraj na sigurno. Propuštaj užitke zbog mogućeg neuspjeha. Ako izgubiš, nećeš biti više žena koja osvaja. Kada i koliko možemo biti sigurni u nešto? Ako ne pokušaš, kolike su šanse da osvojiš? Žene koje osvajaju i jesu one koje riskiraju. One koje se kockaju, […]
Vagone nije vidjela. A osjetila je uzbuđenje, stah i jezu. Možda je nekog čekala, nekom se nadala. A možda je željela da ode. Gusto sivilo oko nje probijali su zvuci granata i bombi. Sigurno je željela da ode. Mada, možda je samo željela da vidi vlak i da bar za trenutak pobjegne. Vlak je bio njen spas. Odjednom ubrzava, i baš tu pred njom na zavoju pruge ispada iz šina. […]
Vjerujem da se osjećaji ne mogu ponoviti, da se oni rode, žive, traju, neki nestanu, ali ostave tragove i ožiljke. Ali ostave tragove. Priznajem, volim da zamišljam budućnost, da se prisjetim nekih davnih uspomena, naročito onih lijepih, ali živim u sadašnjosti. Želim da osjetim i živim sada. Da, ne znam da li te volim… realno, ne znam ni šta je ljubav… Kako uopšte znati da voliš nekog? Emocije doživljavam punim […]
Kako su divni, kad ih obojiš svojim nesvjesnim smijehom kroz san. Jesi li vidjela i ove boje jeseni ispred naše kuće? Neke nove, kao nikada do sada. A boje ovih kiša? Jesi li čula? Da, obojila si mi kišu. Pomiješala sa kiselinom i razlila u tintu kao more. Dodala im vatreno crvenu i zlatno žutu, onu šuškavu, boju jesenjeg lišća. A, sada… sada ću ja toj emulziji razlivenih boja dodati […]
Posmatram jedan elektron. Njegov dan je tako brz i ispunjen. Nema drugove. Svi su daleko. On nije ni primijetio da je ostao sam. Možda jednog dana primjeti da nema kako iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Biće to teška spoznaja za njega. Zanimljivo je kako će nedostatak primijetiti, tek kad mu zatrebaju ostali. Ako se odmaknemo jedan korak unazad, možemo primijetiti da elektron i nije tako sam. U njegovoj blizini je proton. […]
Mjesec je imao posebno značenje za njega. Ni on nije znao kakvo. Gledanje u Mjesec davalo mu je posebnu snagu. Njegova gravitacija ga je snažila. Ono što je ovog monstruma činilo posebnim, zapravo, bilo je to što niko nije znao da je on monstrum. Pa i njemu je trebalo vremena da shvati. Bilo mu je čudno što za njega sve ima drugačiji pojam. U njegovim očima ništa nije bilo jednostavno. […]
Soba se čas smanjuje, čas širi u beskraj. Zatalasa um, i primoran si da ustaneš. Ponedeljak nije tvoj dan, ali je dan i ti si se probudio. Želio si da ga prespavaš i da te probudi utorak. Ipak, šta je tu je. Treba ustati i tražiti tračak sunca u tom sivom ponedeljku. Na nogama si. Spremaš se. Bacaš pogled na krevet. On te zove. Kaže: “Vrati se!”. Kaže: “Ostani!”. Ti […]
Rijetki su oni koji odustaju. Poslije svakog gubitka kreću još jače i žustrije, sa još većim ulogom, da bi bol bio još jači. Ukus tog malog dobitka vrijedi! Taj period ulaganja, nadanja, očekivanja… Možda je problem u tome što obično kad osvojimo taj mali dio, prestanemo ulagati? A možda i nije. Možda je tako bolje! Sigurno je tako bolje. Zašto je teško objasniti? Zašto je teško razumjeti? Pitanje je šta […]
Vrijeme je obično ubitačno, naporno. Krivo je za sve. Ne volim kišu, najčešće sam tužna. Napolju je prljavo, ne mogu da trčim. Ne mogu da šetam. Zatvorena sam. Jeseni i zime su naročito teški. Valjda se saživim sa prirodom. Osjećam njeno umiranje. Iako znam da će na proljeće sve ponovo nastati. Ali neće biti isto. Ništa se ne može ponoviti. Nikad isto. Svako danas, međutim, ima svoje razloge za sutra. […]
Kakav li je to karakter, koji svoj bijes i agresiju ostavlja na nedužnom malom biću? Kakav to životni put izbriše čovjeku svaku emociju, svako strpljenje… Kada i kako čovjek zaboravi voljeti… Neki možda i ne nauče nikad… Neki vole bol, a mnoge ljubavi bole… Da li je to onda uopšte ljubav? Nemamo svi istu predstavu o ljubavi. Za nekog je ljubav jutarnji zagrljaj i osmijeh. Za nekog je ljubav miris […]
