Opet je ponedeljak. Ne sjećam se da me je njegovo jutro probudilo srećom. Prvi zvuk alarma, uvijek prerano. Za ponedeljak je svaki alarm preran. Teško ustaješ. Oklijevaš. Tijelo ti okuje neka mučna tišina, čežnja.

Soba se čas smanjuje, čas širi u beskraj. Zatalasa um, i primoran si da ustaneš. Ponedeljak nije tvoj dan, ali je dan i ti si se probudio. Želio si da ga prespavaš i da te probudi utorak. Ipak, šta je tu je. Treba ustati i tražiti tračak sunca u tom sivom ponedeljku.

Na nogama si. Spremaš se. Bacaš pogled na krevet. On te zove. Kaže: “Vrati se!”. Kaže: “Ostani!”. Ti okrećeš glavu, blijed kao led, i odlaziš dalje u ponedeljak. Siđeš do rijeke. Provučeš se ispod mosta. Pogledaš u naspramni statični stub, a rijeka ti nosi misli. Stojiš dugo! Puštaš sve niz vodu. Trgneš se i odlaziš… lakše je.

Opet te na cesti sretne ponedeljak, lupi ti šamar i poželiš da se vrati nedelja, ili da makar da on prođe i da te ostavi na miru. Utorak ćeš već lakše preživjeti. Tjeraš tako, ponedeljak od sebe, veći dio jutra. Sakrivaš se. Bježiš.

Pokušavaš da se sjetiš sitnih zadovoljstva, koji uspiju da izmame osmijeh, i poklanjaš im se, ali ponedeljak razbija njihov efekat. On je uporan. Došao je po tebe i neće otići nikud dok ne pristaneš da ideš s njim. Uporan si i ti. Bezglavo sebi govoriš da ti to možeš. Ti si jak dovoljno da ti ni ponedeljak ne može ništa. To je samo još jedan novi dan.

Uranjaš u svakodnevnu rutinu, gubiš mu se i osjećaš se konačno slobodno. A on te gleda iza ćoška, zlobno se smješka i samo čeka da izađeš. Zavaravaš se da imaš obaveza, ne prepuštaš se. Pokušavaš zadržati svoju slobodu, što je duže moguće. Krećeš kući, nazad. Opet te hvata ponedeljak. Krši te, lomi, i izmučen tako na kraju odlaziš s njim.

Ujutru si već novi ti. Sve ćeš, možda isto ponoviti, ali ponedeljak je otišao. Sad si opet svoj i ideš dalje. Sada si lakši. Do sledećeg ponedeljka. Ne možeš mu pobjeći. Daj ponedeljku ono po šta je došao, i pusti ga da ode već s prvim znakom jutarnje tišine i tjeskobe, ali ovog puta bez tebe.

 

Danijela Kuzmanović