Postoji li dobro vrijeme? Da ne postoji dobro, ne bi postojalo ni loše, ali koja je razlika? Dobro je uvijek ono prošlo, ponekad ono koje će doći, ali rijetko ono koje sad.

Vrijeme je obično ubitačno, naporno. Krivo je za sve. Ne volim kišu, najčešće  sam tužna. Napolju je prljavo, ne mogu da trčim. Ne mogu da šetam. Zatvorena sam.

Jeseni i zime su naročito teški. Valjda se saživim sa prirodom. Osjećam njeno umiranje. Iako znam da će na proljeće sve ponovo nastati. Ali neće biti isto. Ništa se ne može ponoviti. Nikad isto. Svako danas, međutim, ima svoje razloge za sutra.

Ne volim nestrpljivost. Ne volim nedovršenost. Odustajanje pred ciljem. Predavanje strahu. Predavanje bitke bez borbe. Gubljenje snage čim ugledaš finiš. Obično te vrijeme vrati. Natjera te da dovršiš započeto. Nažalost, bude kasno tad.

Ne volim tu riječ. Kasno. Kasno za šta? Ne volim ljude koji kasne. Ne volim da kasnim. Ne volim da čekam. Čekanje je bezdan. Uvijek osjećaš da neće nikad proći. Čekaš. Kasniš. Kasno je. Vrijedi li onda čekati? Uvijek nešto čekamo? Uvijek ono, čega se najviše plašim.

Trudeći se da odrastem, zaboravila sam da sam samo dijete. Da je ovo period kada se griješi, a kada godine praštaju greške. I opet dođem do vremena. Vrijeme kao nešto imaginarno, što spaja u sadašnjost nešto što je već prošlo i nešto što se još nije dogodilo.

Svaka sekunda je važna. Nikad se ne ponovi. Samo jedna je dovoljna za mnoge odluke. Mnogo toga presudi. Mnogo sudbina skroji. Svaka sekunda je prilika. Šansa. Svaka sledeća je sve brža i brža. A toliko je toga da se osjeti, da se doživi. Nije bitno šta trenutno imaš. Bitno je ono što ti niko ne može oduzeti. Važne su uspomene. One upisane negdje, one u nama, a i one zaboravljene.

Osjećaja je toliko da nijedan čovjek ne može osjetiti isto što i drugi. Mogu istu emociju, ali osjećaj je nešto drugo. Ako dva čovjeka ubodemo istom iglom na isto mjesto, oba će osjetiti bol, ali ne istu. Takođe, jedan osjećaj se ne može ponoviti. Možemo se zaljubiti mnogo puta, ali  nikad neće biti isto.

Mi nismo isti. Sve je stvar ličnog doživljaja i filtracije. Nepredvidivost vremena je ono što nas plaši. Baš ta naredna brža sekunda, ko zna šta će odlučiti. Nama će možda biti prebrza, a možda će nekom njeno trajanje pretvoriti u vječnost.

 

Danijela Kuzmanović