Vrijeme je obično ubitačno, naporno. Krivo je za sve. Ne volim kišu, najčešće sam tužna. Napolju je prljavo, ne mogu da trčim. Ne mogu da šetam. Zatvorena sam. Jeseni i zime su naročito teški. Valjda se saživim sa prirodom. Osjećam njeno umiranje. Iako znam da će na proljeće sve ponovo nastati. Ali neće biti isto. Ništa se ne može ponoviti. Nikad isto. Svako danas, međutim, ima svoje razloge za sutra. […]
Strpljenje i trpljenje Posmatranjem jednogodišnje dece u igri možemo primetiti određene pravilnosti. Deca u ovom period sklona su igrama “gubljenja i nalaženja”; pokažu zadovoljstvo u igri sa nekim predmetom, zatim ga sklone, ukažu nam na nezadovoljstvo zbog toga i nakon što ga pronađu, ponovo ih obuzme zadovoljstvo. Sličnu igru i odrasli započinju sa decom kada im se nasmeše, a zatim im se sklone iz vidokruga, nakon čega se ponovo vrate. […]
