… NEČUJNI PRASAK tiho zagrli čempreze zagrli sjenke šapni mom Odlasku bjelinom zaspalih snjegova i oprosti htio sam samo spoznati nešto u varkama pravde u tvojim osušenim suzama u tvojim očima isplakanim htio sam izvući mreže iz lažnog mora žudeći nekamo odakle me kasno vratiše tvoja nadanja htio sam u proljetnom drvoredu na Zemlji izlistati kalendare naših snova uplovljavajući u prostor ljubavi DA LI SE NEŠTO DESILO… Listopad. […]
Još od vremena davnih, naučismo stvoriti više no treba, i ne samo hleba. Svako se trudio od srca dati, svako je želeo sebe utkati, u tuđi osmeh, u tuđi san, ulepšati nečiji dan. Starim zakonima mesta više nije bilo, jer svima se za druge snilo. Tamo vladara nema, ni čuvara reda, i niko se ne ujeda. A zašto bi? Nama je do svakoga stalo, izvori ne zadovoljstva presušiše. nema se […]
UVIJEK KAD OTPUTUJEŠ uvijek kad otputuješ tek poneka struna odjekne ne smiješî se karanfil u prozoru sunce se pritaji slušam dugo kako šuti uvijek kad odeš tiše kaplju sa zida latice cvjetova vrćaju se naša putovanja ususret mi idu krajolici ne mogu ih izbrojati otkucaji sata, njegove metalne suze uvijek kad otputuješ otvaram prozor u kome svijetli nepomičnost pustio bih glas da mi se ne osuši na obrazu CESTOM […]
NE ČEKAJ ME Kad zvijezda nad zipkom zaspalom u korovu godina zanijemi i obnevidi ne zdvajaj Ako zanoćiš jednom s tim sviralama od praha spavaj, to dobovat će kiše snježne vjetar s mora Ne puzi ka prozoru, kamen je progutao ruže penjačice pregazio majčine suncokrete Pusti naše vidike, ne proučavaj više zvijezde, oko gorsko na brežuljku Pusti pradjedove dođu li listati šumor crnih maslina To su njihove nepročitane knjige nad […]
Y Druga nepoznata svemira. Ona je bila stdljiva, tajnovita i zanesena. Brižljivo je birala svoje snove i sumnjala u pravila. Letela je ne doživljenim strastima, gorela s’ kišama, izmišljala u nedogled svetove i tiho, sasvim tiho volela šume. Prepuna pitanja, ali ih nije ni postavljala, bila je nestrpljiva i nikad nije slušala ta započeta znanja. Uznemirena, pomalo tužna i nepomirena, ona nikada nije shvatala otupeli umor […]
2. KAD PJESNIKA ZAVOLIŠ Drhturim – o, slatka vrtoglavice! Čitam li moje il’ tvoje – čije su suze čiji obrazi? U gori grm gori! Na nebu munja pjeva! Očima nevinosti i bolom trpljenja… II Mjesec se žudnjama puni! Kiša se grohotom smije! Vjetar u kosama palmi čardaš virtuozno svira! Djevojke na balkonima zanosno plešu… U njedrima noći strast pjenuša! III Osamom kositrenom ogrnuti – Ti i Ja. Na tvojim […]
ČULI SU SE KORACI… …ali zastaše u modroj dubini te noći čim prozor otvorih U lijevu je stranu noćne staze urastao jasen Nije dozivao njegov olovnotamni portret Dugu sam šutnju usklađivao s kišnim kapima Niz prozorsku gustu noć što klizeći su U osmijehnut plašt zore brzo prolistale Netko je poznat tonuo u zidne bôre U boje i oblike zatvorenih mi očiju Ali, iz svih […]
LJUBIŠ MI OBRAZE VÂLOM Isplovim i ne znam… Mora da je bila večer Nad hladnim vodama Mora da me budila Ljubav tvoja Mora da se dizao val Na moru zelenom U oku tvome U studen oko srca U hlad modre špilje U koju nikada Nismo stigli Isplovim Ljubiš mi obraze valom Koji doziva iz samoće Iz topline Mrtvih predjela Isplovim i ne znam Sanjam li da ne […]
2. DUŠA PAMTI Kada tijelo prestane (materija materiji) – duša pamti. Tijelo sve zaboravi (možda cvijet postanem?) – duša pamti. Od tvojih riječi umilnih ispod duge nadanja, do dodira slučajnih u prolazima beskraja – duša pamti. … Kad prhnem iznad boli nevolja, radosti moje zapamćene vjetrom će postati. Sve ljude, koji me blagošću dotaknuše, milovat ću spokojem. I smiješit će se voljeni! 3. M E N U E […]
2. OKUPANI (utjeha ljubavi) Grgori Ljubav u koritu slasnog trešnjevog soka. Nudi se, pjenuša rumenim mjehurićima želje! Propinje se u mahnitoj snazi strasti! Čeka da se okupamo Da nas zapljusne Osvježi ili razboli Razgali ili u grlu zastane. Ti i ja; Majka i dijete; Sestra i brat; Suze i smijeh; Prevara i laž; Svetac i skot- Okupani…Okupani… Vidamo rane; Hulimo trešnje I kažemo: -nikad više! A ljubav?! Ljubav milostiva, o […]
