Osjećam se bolje. Snažnije. Nema više. Prošlo je. Kao sve što će proći. Nešto brže, nešto sporije. Vrijeme je to koje zavarava. Vrijeme koje je imaginarno. Pitajte česticu životnog vijeka od par minuta, koliko brzo prođe jedan minut? Pitajte bolesnog koliko dugo traje jedan sat, dan? Pitajte sami sebe, prolazi li vam vrijeme uvijek istom brzinom? Uostalom, šta je vrijeme zapravo? Reklo bi se da nam nikad ne ide na […]
Ne želim bježati kao dosad u onostrano, želim proživjeti sve što treba na ovom svijetu. Nisam više uplašena životom, nema straha od budućnosti, ima samo sada, samo radost zbog postojanja, i ono osnovno – ljubav. Nema više izbjegavanja onoga što smo željeli da nam se desi, nisam pod utjecajem straha da želim pobjeći, smatrajući da ne mogu nešto izdržati. Ovo sad tu, jest ono što zaista želim – život […]
Moje iskustvo govori da upozorenja postoje, jedino što ih mi ne znamo ili ne želimo vidjeti. Mnogi od nas žive život čvrsto zatvorenih očiju i otupljenih osjetila, jer smatraju da je to najbolji način da se štite od bola uzrokovanog neostvarenim životnim snovima. Premali broj ljudi živi život radosno. Božić je vrijeme u kojem pjevamo “Radujte se narodi”. Rođenje sina Božjega je doista razlog za radovanje. Međutim, nije nam Bog […]
Samo jednom pokaži slabost i gubiš titulu. Samo jednom spusti glavu. Makar i slučajno. Nema predaje. Željela si tu titulu. Sada je nosi. Sada se bori. Igraj na sigurno. Propuštaj užitke zbog mogućeg neuspjeha. Ako izgubiš, nećeš biti više žena koja osvaja. Kada i koliko možemo biti sigurni u nešto? Ako ne pokušaš, kolike su šanse da osvojiš? Žene koje osvajaju i jesu one koje riskiraju. One koje se kockaju, […]
Najednom jedan val smočio mi noge. Pogledah, nešto je u moru. Nešto neobično, no imam osjećaj, da to nešto, ne može biti loše. Čekam… Čekam da dođe do mene… I došlo je… Izronila je… Imala je bujnu plavu kosu, imala je oči boje mora, kao da su samo djelić cijelog morskog prostranstva. Bila je prekrasna, a ja opčinjen njenom ljepotom. Kao da sanjam, sanjam svoj san, koji želim da bude […]
Šaljite nam svoje tekstove u poruku na Facebook stranici: www.facebook.com/astro.portal.5
Vagone nije vidjela. A osjetila je uzbuđenje, stah i jezu. Možda je nekog čekala, nekom se nadala. A možda je željela da ode. Gusto sivilo oko nje probijali su zvuci granata i bombi. Sigurno je željela da ode. Mada, možda je samo željela da vidi vlak i da bar za trenutak pobjegne. Vlak je bio njen spas. Odjednom ubrzava, i baš tu pred njom na zavoju pruge ispada iz šina. […]
Vjerujem da se osjećaji ne mogu ponoviti, da se oni rode, žive, traju, neki nestanu, ali ostave tragove i ožiljke. Ali ostave tragove. Priznajem, volim da zamišljam budućnost, da se prisjetim nekih davnih uspomena, naročito onih lijepih, ali živim u sadašnjosti. Želim da osjetim i živim sada. Da, ne znam da li te volim… realno, ne znam ni šta je ljubav… Kako uopšte znati da voliš nekog? Emocije doživljavam punim […]
Dok bježiš porobljen svojim strahovima, zatomljenima u vreći zaborava, sjeti se da ispod strahova se krije taj prokleti komadić ljubavi, koji sam primijetila. Nisi samo ti taj koji je izgubio one koje voliš, već ih je i sam bijeli svijet izrodio. Bar si me i sam tome učio… Možda bi i sam vidio da govorim neke stvari koje su opipljive, ali lijenost je ta koja te u inat gurne, pa […]
Kako su divni, kad ih obojiš svojim nesvjesnim smijehom kroz san. Jesi li vidjela i ove boje jeseni ispred naše kuće? Neke nove, kao nikada do sada. A boje ovih kiša? Jesi li čula? Da, obojila si mi kišu. Pomiješala sa kiselinom i razlila u tintu kao more. Dodala im vatreno crvenu i zlatno žutu, onu šuškavu, boju jesenjeg lišća. A, sada… sada ću ja toj emulziji razlivenih boja dodati […]
