U dodiru ožiljaka koje spremaš još uvijek pod tom kožom. Kipiš. Do sagorijevanja. Preslaguješ se u bedrima koja još uvijek odzvanjaju na dodire. Milovana. Pokrivena rukama. Zapetljana među prstima hrapavih grubosti. Još te uzima… Još se otvaraš. Raskoračenih snova na milimetre. U disanjima koji odzvanjaju duboko. Još traženja tih lica izgledaju stvarno. U budnosti koja nije tvoja. Još ugrizi množe se u tvojim očima I uzdasi. Dodiri dodira. Nepokolebljivo slamaš […]
Tu je situaciju raskoraka iskoristio moj um i počeo slagati svoje scenarije. Um, uvjetovan uvjerenjima “da se bez stalnog posla ne može živjeti”, “da se za uspjeh mora puno i naporno raditi nauštrb svega, i obitelji i djece i sebe samog”, “da u ovoj zemlji kruha nema”, “da novac ne pada s neba”, “da si moderna žena ne može dopustiti biti bez posla”, i tako dalje, (popis na ovoj listi […]
Pitate se možda – kako otkriti što biste uistinu voljeli raditi, čime da se zapravo bavite? Razmislite ima li nešto što odavno, neki i od malena, želite? Nešto kamo vas srce vuče i gdje svaki puta nepogrešivo brže zakuca? Neki vaši najluđi snovi? Nešto zbog čega vam vrijeme staje dok to radite, nešto u čemu se apsolutno izgubite (niti što čujete, niti tada išta vidite oko sebe)? Nešto što vas […]
Jedva se iskobeljah iz gomile knjiga koje sam tih dana ogradila moje zaljubljeno srce, kljukajući ga znanjem kao slatke guščiće. Iz bašte ih čuh kako gaču, žureći da što vernije isprate geganje majke guske. Svi bi sve da urade, svi bi da podmažu kapiju, sve živcira njena pokvarena reza, ali sve samo osta na rečima, koje zvrk vetar, ćarlijanjem kroz bagremar, pokupi iz dosade, i nosa okolo, da prekrati letnje […]
ODUVEK SAM VOLELA Oduvek sam volela vozove, Njihovo zahuktavanje pri izlasku iz stanice To kloparanje točkova po zmijolikim šinama Dok vijugaju prelazeći granice. Oduvek sam volela satove Kad se gongom oglase po sovinom huku To čežnjivo preklapanje minuta na pragu ponoći sa odvažnim klatnom u službi neumornog vremena S kojim si odnekud morao doći. Oduvek sam volela cipele, Njihovo strasno kuckanje vratolomnim potpeticama, To saplitanje o ludi kamen s željom […]
Đole, stari jazavičar, u lovu je rizičar. Kad u letu muvu vidi, njuškica mu tad zabridi. Skače uvis k’o sportista, izvija k’o kišna glista. Zalaje joj, pa joj tepa, samo da je njuškom ščepa. A kada je ulovi, u stomaku grč, bolovi. Primiri se, pa ih motri, minut jedan, dva il’ tri. Hrabro opet drugoj žuri, k’o u čudo, u nju zuri. Al’ su hrabre te mušice! Skaču mu na […]
KRALJICA ZASAD ODLAŽE PUT Jesen se smelo proteže drumom Buneći vetrom pospani panj Bori se sa lišćem bagrema setnog Naletom ptica šarmira dan. Ukopan stidom vraćaš me sobi Prozoru s boka najbliže kuće Kroz bistra okna nazre se ona U besu gazim pod nogom pruće. Ludilo staro u mom glasu Prava teskoba želja u džepu Založih i suze da mi se nađu Da me do voza ispratiš lepu. Prozivam […]
Vidimo ono što stvaramo i što se dešava u materijalnom obliku, dok u duhovnom smislu vidimo onoliko koliko vjerujemo! Svaka promjena ili odluka koju smo donijeli spoj su vanjskih i unutarnjih zbivanja, spoj okolnosti i naših želja, podsvijesti i svijesti, misija koju prepoznajemo ili ne. Nedavno je jedan razgovor izazvao moje razmišljanje o meni i vama. Rečeno mi je da me se doživljava kao osobu koja na svijet gleda “šarenim […]
Tamo daleko, blješti neka svjetlost. Možda neka mala zvijezda? Možda ulična lampa? Možda osvjetljava put. Možda nekog čeka. Možda neko plače ispod nje, jer ostaje sam. Opet, jako je čudna. Neka bijela svjetlost. Možda se neko nada dolasku. Izgleda tako blizu, a možda je jako daleko. Znala bih, samo da krenem tamo… Ipak, ljepše ju je posmatrati iz daljine. Maštati, razmišljati. To je ljepše od razočarenja. Šta ako je samo […]
A oni nesvjesno, tako maleni i lagani, nose tako težak teret. Teret neizgovorenih riječi. Začetih u dubini duše, ali ne izgovorenih. Dođi! Vrati se! Ostani! Zagrli! Trebaš! Čekam. Čekaj me! I odlaze…. Pomisliš nekad da ih zaustaviš. Da zadržiš. Da napraviš branu na potoku, pa da zauvijek ostanu tu, kraj tebe. Da ih gledaš samo. Samo pomisliš. Njima daš još jedan teret, sada neostvarene misli koju je u sekundi zamijenila […]
