Samo je jedna tajna pružena ti na dohvat ruke. Svaki dan. Kao šapat tik, uz nas. Dovoljno blizu, da smo daleko. Da je sigurna. Dovoljno daleko, da nas pokreće. Da nas budi svaki dan. Zastani! Čuj! Zemlja se okreće. Sunce se okreće. Galaksije se kreću. Elektroni se okreću. Atomi se okreću. Mi se krećemo. U krug. Osluškuj tišinu! Možda ona krije odgovor. Ona govori glasno. Jesi li ti glasniji od […]
Na sve načine sam pokušavao da ih urazumim, navodeći da se moja Minea ljuti što na gubitnike traćim vreme. Što propuštam dražesne trenutke u njenom romantičnom potkrovlju, uz odabrane note starih dobrih klasika. Franca Lista, Betovena, Šopena… koji u duši pobuđuju najfiniju emociju u odavno posrnulom vremenu, odgovarajući me time od svih šahovskih polja, da ne posrnem na ograncima bezočne kocke koja noćima vreba novo žrtveno jagnje. Probao sam da […]
Kako bi se svijet osakatio od duhovnosti koja razvija ljudski um, tako je načinjena skoro pa nepopravljiva šteta jugoslovenskom svijetu prije nešto više od 25 godina. Naravno, duhovno sakaćenje je potrebno kako bi se otupio intelekt, koji je velika prepreka moćnicima koji su pokorili ovaj svijet. Ne bih voljela da se ovim člankom shvati da jugoslavenski narod stavljam pod okrilje Srbije, jer za mene su Jugosloveni svi oni koji su […]
Smeta ti moja zavodljiva figura, ma kako da sam odevena. I da se obučem ko monahinja, strogo zakopčana do grla, naći će svoj put do zadivljenih pogleda. Večeras si mi izabirao najizazivniju haljinu, crvenu kao krv. Godinama je visila u gardoberu, čekajući svoj red. Dobro da je moljci nisu izrešetali, kao što su moj najdraži, neprežaljeni ciklama kaput, koga sam se jedva odrekla. U njemu sam izašla na naš prvi […]
Pokušavam da razaznam neki od tvojih bezočnih likova kojim si me povredio, da te odgurnem laktom, kao ti mene one večeri, kad sam očekivala potvrdu naše ljubavi, zauvek. I taman kad bih ga dokučila sa odrazom Meseca u oknu, kao beli zečić bi iskočio iz crnog cilindera nekog mađioničara, dražesniji, učtiviji, razbijajući mi san na komade. Odlutah u slačke maštarenja, u detinjaste šaljive magične obrede sa biljkom tarčužak, dan i […]
Djela mogu da budu precijenjena. Pogledi mogu da budu zamišljeni, nejasni i daleki, a bliži nego što smo i mi sami. Osmijesi su jedino iskreni. Oni su stvarni. U njima mogu da saznam sve. Oni kratki, simpatični. Oni reda radi. Oni koji se trude bezuspješno da sakriju tugu, brigu ili strah. I što se više trude, to su sve jasniji. Njima se ne može sakriti. Ne mogu se glumiti. Čak […]
Da li si se promijenio ti? Ili možda ja? Može li se čovjek promijeniti? Da li možemo biti sigurni da nekog poznajemo? Kada? Kako? Da li možemo biti sigurni da znamo sebe? Sigurno znam da to što vidim sad, nisi ti. Ne ti, kojeg sam poznavala… I prepoznala bih te uvijek. Siguran hod. Pogled visoko prema naprijed. Zagrljaj snažan taman toliko da ne zaboli, a da ne odem. Da ostanem. […]
Mislila sam do tada da je baš poenta da treba da menjam druge, a trebalo je da promenim sebe. Energetsko isceljivanje me je otvorilo da osetim sve što pre nisam nikad. Pitala sam se kako to da sam živela živa, ali u stvari sam bila “mrtva”. Jer tako je bilo. Neću sad da se pravim da su stvari bile jednostavne. Bila sam mrtva. Nisam tada znala šta tražim. Bilo mi […]
Sarin odraz u oknu vremena: Tumarajući snovima da dokuči javu… Neka čudna tmina se jezno ušunjala u usnule nade starosedeoca Beograda, i mladeži koja odasvud navire, umrežena virtuelnim komponentama komunikacije. Upečatljiv trag nespokoja se gotovo svuda ogledao, baš kao u nekog nemilog stranca, naročito iza ponoći znatno uveličan uličnim svetiljkama. I pored svesrdnog opiranja nekakva prinudna pognutost u duhu gospodstva se nazirala na nisci proteklih godina koje su poštapane strepnjom zakoračile […]
Samo jedna riječ. Izgovorena, pa čak i neizgovorena. Jedan pogled. Sakriven, a očigledan. Jedan dodir. Slučajan ili namjeran. Jedna misao brža od očiju. Brža od svega. Kao dodir čestice prašine na mirnoj vodi, koja budi i gasi talase. Gorak okus u ustima. Na kraju i ubrzani otkucaji srca, opipljivi u svakom dijelu tijela. Da, strah je taj koji nas najviše pokreće. Bolje rečeno, ono sa druge strane straha. Ta neprestana borba […]
