PRAZNINA Šta se to u meni zbiva, uvukla se neka šuplja praznina. Šta je to ušlo u moje tijelo pa se više ne osjećam ni potpuno ni cijelo. Kako li je samo nastao ovaj defekt u duši, ne osjećam ništa, iako vidim da se stari svijet ruši. Odakle se stvorila u meni ova pustoš i tupost ne reagiram ni kad vidim neku glupost. Kako nisam osjetila to i prije […]
Nekada je pravda rađala revoluciju. To je bilo njeno jedino dijete prema kome bi kasnije postala nemilosrdna majka samo kako bi tebi udovoljila, sramotni narode. Kako je samo bolesno to što te treba spasiti rukama iste revolucije, koju si ubio i oživio njenu zlu sestru. Laž da te vodi. To nije tako nikad bivalo dok se nisi podijelio u tri vrste, napravio tri različite maske i plešeš na kostima djece […]
SJETIŠ LI SE? Sjetiš li se dragi moj otkucati moj telefonski broj… Sjetiš li se nas barem kada kiša lije… ili ti i dalje razum srce krije. Sjetiš li se moje sobe, moje postelje i moga oka sjetiš li se mojih nogu, vrata, usana i boka… Poželiš li kadkad da smo trajali duže, bude li ti žao što mi nisi za rođendan donio ruže. Osjećaš li ponekad moju glad za […]
TIJELO BOLA Kad bi barem opet bili stranci da me prožderu oni strastveni žmarci Kad bi barem da se vrati vrijeme i da osjetim leptiriće i treme Eh, da si danas prvo što sam vidjela pa da ti k’o strancu ispričam čega sam se stidjela Kad bi mi barem bio ništa i nitko da te poznajem samo površno i plitko Bilo bi mi lakše s ovog stanja svijesti da ti […]
ŽELJA Mjesecima sanjam jedan te isti san, da mi se ostvario duševni plan. Želja srca moga kućica je kamena prepuna cvijeća, malena i stamena. Da je smještena izvan svake buke i da mi je bistar potok nadomak ruke. U dvorištu da imam kamin i vrt i da u spokoju i miru dočekam starost i smrt. Zimi da mi je toplo kad se grijem na drva, i da mi je […]
MEĐU NAMA čempresi katkad sa slike nijemo silaze s brijega i rasporede se kao brodovlje oko moga uzglavlja ako progovorim odmrznut će se nebeska pučina brodovi će potonuti u mom oku VRBE, MAŠTA I NOĆ U trenu ponoćna svjetlost oživi kišne kapi kao uzdahom zaborav Tračak Tajne oglasi cvil ključa u bravi i podsjeti na šaputanja što ostala su izvan ljepote sna zaleđenog bjelinom dalekih zima Je li netko […]
Druga legenda datira iz perioda kada su Osmanlije zapalile Garić grad, 1544. godine. U gradu su tada živjeli knez, kneginja i mlada kneginja Ružica. Ovaj grad bio je zadnja točka u Moslavini do koje su Osmanlije stigli, dok su prije toga obližnje gradove Jelen grad i Košut grad porobili i zapalili. Garić grad se držao i odolijevao napadima. Tada su se Osmanlije dosjetile da se posluže lukavstvom. Primijetivši mladu kneginju, […]
Nailazim na slike mene male, promatram se, propitujem tko sam, tko sam bila i tko sam postala. Sjećanja se nižu kao na filmskoj traci, od male divljakuše duge kose koja bosa jurca cvjetnim travnjacima i poljima tek pokošene pšenice pa se ranjavih nogu uplakana vraća baki, preko kratko ošišane bucke u smeđim mokasinama, sa školskom torbom na leđima koja sa mamom u pratnji kreće u pohode usvajanja znanja, pa do […]
Zemlja sačinjena od mira, tu je ocean moje radosti. Dođe nekad trenutak da se duša odmori od puta ovog svijeta. Kroz dva mala prozora, oči pružaju svijetlost ovoj duši. Popne se ona gore, pokuca na ta dva mala prozorčića. Promatra vanjski svijet okupana u oceanu radosti. Skakuće gore, dolje… Čas sjedne, čas poleti leptirom sreće. Vrt duše gdje se brige ruše, gdje ljubav vlada. Sjećam se, bila si sadnica mala. […]
Onda pojavio si se… Ti koji si vidio u meni malu djevojčicu koja je zaboravila na radost. Zvao si me slikare moj Dao si mi veliko platno Na kojem smo zajedno crtali kućicu u cvijeću. Dao si mi nove snove, nade… Pokazao si mi viziju budućnosti koju bi prenosila na platno. Oživio si u meni djevojčicu koja te počela zvati svijete moj. A ona?! Ona je postala tvoj slikar, obojila […]
