Odavno je noć na ovom svijetu. Odavno su vrijednosti dobre duše pogubile važnost, i to si ti lično kriv, narode. Pitanja su u tebi, ali ih ne vidiš od svojih interesa i sebičnosti. Toliko si okorio u svemu tome da ne mariš ni za svoju porodicu, iako licemjerno tvrdiš da bi poginuo za nju.
Pereš svoje ruke, tvrdeći da si dobro, a oni moćniji od tebe zlo, dok zapravo hodaš i sam njihovom putanjom i kada bi ti se na dlanove spustilo žezlo moći, postao bi baš poput njih. To te ljuti kada neko kaže, a to je zato jer istina nije slatkorječiva djevojčica. Istina i pravda su nešto što ne cijeniš, samim time ne zaslužuješ njihovu blistavu veličinu.
Podijelio si sebe u tri vrste. Sve tri imaju lažni osmijeh ugraviran u mramornom licu tvoje maske. Naravno, svako ima svoju masku, ali tvoja maska je posebno licemjerna narode! Tri su vrste u koje se dijeliš, dok stojiš na vrsti ostalih, ove tvoje tri potpuno su oskrnavile lik pravde, pa ako nisi, vrijeme ti je davno da se sramiš!
Nekada je pravda rađala revoluciju. To je bilo njeno jedino dijete prema kome bi kasnije postala nemilosrdna majka samo kako bi tebi udovoljila, sramotni narode. Kako je samo bolesno to što te treba spasiti rukama iste revolucije, koju si ubio i oživio njenu zlu sestru.
Laž da te vodi. To nije tako nikad bivalo dok se nisi podijelio u tri vrste, napravio tri različite maske i plešeš na kostima djece koje je proždrela tvoja ropkinja Revolucija. Ne vidiš ništa u tome pogrešno što je za tebe tvoja vrsta i tvoja maska jedina ljudska i prava, a one ostale, nit su prave, nit su ljudska bića?
Nemoj se braniti! Simbol revolucije se obnovio i postao nakaradan radi tebe! Sam si kriv narode… Dopustio si utjelovljenje mržnje, zla i straha da se izrode u nakaznu djecu Laži, koju si samouvjereno prerušio u Revoluciju. Samo ostaje još nada da ćeš ovu nakaradnu djecu revolucije osloviti sa onim vrstama koje po tebi nisu prave. Srami se narode!
AnaDominik Rodić