Nego, pomenula sam da postoji 20 posto onih drugačijih. Oni su bili svjedoci i koji su trebali prihvatiti isto kao i ovih 80 posto, ali su slušali majku inteligencije, intuiciju koju su dobili kao poseban poklon. Ovaj poklon je dat od predaka kao simbol snage svih onih koji su u toj lozi dali otpor nasilju. Obično će intuicija biti ukras oko empatije i na taj način ojačati duše ovakvih bića […]
Zar ne bi bilo dobro kada bi upoznali svoje strahove? Kad bi iskomunicirali svoje probleme. Kad bi razgovarali jedni sa drugima. Zar ne bi bilo bolje kad bi odabrali imenovati ono što nas pogađa i odganati razlog boli? Bilo da je riječ o nekoj emociji, nečijim riječima, nečijem ponašanju, bilo da smo svjesni ili nesvjesni toga, zar ne bi bilo lakše boriti se protiv izvora straha umjesto jedni protiv drugih? Što […]
Zaslužio si da te nazovem pravim imenom – moja ljubav! Moje srce i duša. No danas ostalo je samo tijelo, materija pred očima svijeta, a nedostaje dio srca i dio duše. Da. Uzeo si dio mene, i nisi ga nikada vratio. O da si ga barem odbacio, u ljutnji, srdžbi, nekoj svađi, konfliktu, prestanku emocija zbog druge, treće. Ali ne, odbacio si sve šutnjom. Kaznio si me na najgori mogući […]
Pogode nas udarci i rane krvare teže nego kada malo dijete padne i razbije koljeno ili završi na operaciji. Bol je nemjerljiva, ubojita, guši, pritišće, baca na tlo, mrak veći od najtamnije noći… kada izgubimo… ponovo i ponovo. Prekid odnosa, gubitak voljene osobe jednak je boli nakon gubitka drage osobe smrću. Svi oni koji nikada nisu izgubili srce, svoju drugu polovicu… ne mogu ovo razumjeti. Svi oni koji žive u […]
Ljubav boli – NE! Boli nedostatak, strahovanje od gubitka, nesigurnost i neostvarene potrebe. Ljubav je zaljubljenost – NE! Ljubav je odrasla odluka voleti nekoga sa svim njegovim vrlinama i manama. Zaljubljenost je naša sopstvena projekcija na drugoga. Ljubav se zaslužuje – NE! Kod iskrene ljubavi se ne traži i ne očekuje odricanje od sopstvenih potreba niti se nagrađuje ispunjenje očekivanja drugih. Ljude volimo onakve kakvi su, i nema uveta “volela […]
Vidimo ono što stvaramo i što se dešava u materijalnom obliku, dok u duhovnom smislu vidimo onoliko koliko vjerujemo! Svaka promjena ili odluka koju smo donijeli spoj su vanjskih i unutarnjih zbivanja, spoj okolnosti i naših želja, podsvijesti i svijesti, misija koju prepoznajemo ili ne. Nedavno je jedan razgovor izazvao moje razmišljanje o meni i vama. Rečeno mi je da me se doživljava kao osobu koja na svijet gleda “šarenim […]
No kad se on aktivira najednom ostanemo zatečeni kako jedan tako dubok odnos, jedna takva privlačnost, može rezultirati tolikom boli? Tada se počinjemo pitati da li smo pogriješili u procijeni? Ne, niste pogriješili. To je sve Kiron. Toliko snažan da privuče upravo ono što trebate u životu kako biste se suočili sa svojim najnesigurnijim dijelom, te prihvaćajući ga transformirali sebe i time se oslobodili okova, i bili bliži unutarnjem miru. […]
Istraživanje prošlih života može početi ovakvim fobijama. Ili ozbiljnim zdravstvenim problemom, koji standardna medicina nije uspela da reši. Možda se plašite da će otkriće o prošlom životu stvoriti još više stresa, kada već imate problema preko glave. Strah kada je nešto nepoznato je uvek razumljiv. I sama prva ne bih ušla u mračnu sobu, ako mogu odabrati onu gde je upaljeno svetlo. Ipak, nakon saznanja o jednom od prošlih života […]
Blagoslov treba znati dati, i sebi i svima oko sebe. Blagoslov za novi dan, za ono što se ne vidi, ali čeka nas na novom putu. Iako, kad do neke tragedije dođe, teško je biti zahvalan na životu i za postojanje svega što je dotad bilo, kao i na tome što se sada zbiva. Zbog gorčine i ljutnje koje se javljaju, kad se treba oprostiti od nekoga, nije lako zadržati […]
Sudbina ili slučajnost umeju da pogode onaj suptilni trenutak, onaj procep u vremenu i da nas nespremne bace u te odaje iz kojih smo verovali da smo pobegli. Smejemo se nekad sa prijateljima, i u trenutku najvećeg osmeha u očima se pojavi seta prošlih dana, srce se stegne na sećanje, prsti bride za dodirom. Hodamo ulicom i deluje kao da znamo kuda smo se uputili, a sve vreme samo bežimo […]
