Gledajući dane kako prolaze, postajemo sve više paralizirani valovima nasilja i surovosti koji nas okružuju. Realnost je takva da nasilje cvjeta iz prošlosti, te da evolvira kako evolvira i civilizacija. Zbog svih teških momenata koje smo vidjeli posljednjih nekoliko mjeseci, potrebno je možda da na neki jednostavan način malo približimo sve to grozno i teško što vidimo.

Krenimo od njegovog sjemena, a to je nezadovoljstvo i tuga, ali kada se ode još dublje, tu je i strah nastao od nasilja koje je rodilo isto to nasilje. Odavno je poznato da većina nasilnika je zapravo došla iz porodica u kojima se čini nasilje. Kada se desi da dijete koje je nevino stavimo u poziciju žrtve nasilja od strane roditelja i zajednice, ono obično razmišlja da je dobilo što zaslužuje i da čim to neko ko je odrastao i zreo radi, mora da je ispravno! Većina djece odrasta u takvom obliku i od njih se otkine 20 posto onih posebnih o kojima ćemo kasnije.

Vremenom, kako naše zamišljeno dijete živi u okolini u kojoj prihvaća grubosti i užase kao normalno ponašanje, ono jednostavno shvaća da se na taj način treba ponašati. Društvo u kom živi ponekad stvara otpor, što je obično individualna pojava, pa je tako ovo dijete koje je odraslo postalo jako sposobno maskirati svoju zlu i mračnu stranu, za koju smatra da je prirodna i normalna kroz natprirodan šarm ili povučenost od društva. Sve izgleda normalno  dok ova odrasla osoba nastoji održati u sebi porive koji su njemu ispravni, ali zna da okolini nisu.

No, šta je to obično što primora ovakvu ličnost da pokaže pravo lice? To je upravo ono nepoznato njoj. Kao i svako, i ova stvorenja su ljudi. Njihovi strahovi dolaze iz podloge nepoznatog, a ono nepoznato je ljubav i mir. Naravno, strah nas u svojoj prirodi tjera na to da bježimo ili da se borimo. Kada je neko ko je naučen na užas u pitanju, mnogo je prirodniji odgovor da se borimo, pogotovo kada ustanovi da ljubav i mir svoju snagu crpe u tome što se ne suprotstavljaju nego mire. Upravo je to način na koji se na zgarištu ljubavi začeo strah iz kog je izraslo nasilje. Obično tako nastaju partneri koji do kraja trpe nasilje i na kraju dožive užasavajuće smrti. Naravno, svaki ovaj slučaj je zasigurno poseban, pa tako postoje i stanja u kojima je žrtva postala predator, ali to je mnogo rjeđe stanje.

No, jedino što je zajedničko za sve ovakve situacije je da jednom izraslo nešto takvo, neće moći biti izliječeno kroz ljubav, jer ona nije u stanju da bude prepoznata kao ono što ona u svojoj suštini jeste u umu takvih, koji dišu kroz nasilje. Oni razumiju disciplinu, surovost i strah. Ako to ne možete dati, onda je vrijeme da ustanete od ovog stola za kojim se ne služi ljubav.

Nego, pomenula sam da postoji 20 posto onih drugačijih. Oni su bili svjedoci i koji su trebali prihvatiti isto kao i ovih 80 posto, ali su slušali majku inteligencije, intuiciju koju su dobili kao poseban poklon. Ovaj poklon je dat od predaka kao simbol snage svih onih koji su u toj lozi dali otpor nasilju. Obično će intuicija biti ukras oko empatije i na taj način ojačati duše ovakvih bića dok su još djeca da znaju šta je pogrešno, a šta ne. Njihova sudbina obično bude teška jer ne žele prihvatiti normalnim biti svirep, pa onda trpe još veće posljedice, ali uvijek će se na pleća ovakvih rijetkih i nadasve snažnih bića sručiti tačno onoliko koliko mogu podnijeti. Naprosto postoji nešto što ih čuva u svom paklu koji moraju da prođu. Tako će oni ne prihvaćajući ovo što vide, bježati kako bi se presabrali i odmorili, ali upravo ih taj bijeg dovede u zagrljaj onoga što zaslužuju, a to je ljubav.

Jednom kada ova bića dožive jedinstvo ljubavi, oni dobiju snagu kojom postaju iscjelitelji sve boli i patnje u svojoj lozi. Dobiti ljubav je nešto što se jednom desi u životu ovih ljudi, ali to traje zauvijek. Upravo je tako jer su radi svoje čistoće oni spremni prepoznati pravu ljubav koja je daleko od onog momenta u kom smo nemirni i nesigurni pred nekim. Stvarna ljubav je oličenje mira i vjere i ne vezuje se ni za spol ni za zadovoljstvo. Ona je snaga i sastoji se od svih mogućih osjećanja koja se odmah priznaju i njihov korijen je u samo jednom: kako se osjeća onaj ili oni prema kojima osjećamo brigu i želju! Zapravo, ova stvorenja znaju da je upravo ovaj emotivni fluid oni što prosvjetljuje, iscjeljuje i stvara zajedništvo.

Razlog tome je prirodna veza između empatije i ljubavi. Onaj ko u sebi nosi empatiju, taj je onaj koji može čuti i osjetiti ljubav i često je pronađe tamo gdje je drugi ne vide. Znaju oni odlično razliku između poriva i nagona! Ova bića su isto prirodni neprijatelji ovih 80 posto jer njihova moć osjećanja onoga što nose ovi u manjini sebi je takva da nude iscjeljenje. Naravno, postoji uvijek neko ko ne želi biti iscijeljen od onoga što ga čini bolesnim. Ovo kada dođe do naših iscjelitelja, oni obično nestanu i svojom tišinom objasne svoju moć. Njihova svaka neizgovorena riječ ima bolne posljedice na osobe koje su ih na početku doživjele plijenom ili podcijenile. Ono bitno za sve je da je jako teško dovesti iscjelitelje do šutnje.

Naravno, pitanje postoji i izvire iz toga da li zaista imamo izbora? Odgovor je da upravo izbor je to što ima i iscjelitelj i predator. Iscjelitelj se morao izboriti sa tim da zagrli svoj strah i da mu ljubav, a predator je taj koji će da zagrli svoga demona i oprosti mu kako bi se njegov strah pretvorio u ljubav. Kao što vidite, ovdje pronalazimo samo transformaciju i ciklus koji nas vode ka prihvaćanju ljubavi, a ne spol ili strasti. Time postaje jasno da je svako od nas na kraju dana biće sa svojim borbama o kojima niko od nas ništa ne zna. To je dovoljno bitan razlog da uvijek budemo ljubazni.

 

AnaDominik Rodić