U ovom životu ne želim ničeg da se plašim. Ipak, bojim se puno toga. Bojim se duboke vode, pa svako letovanje provedem posmatrajući sve sa obale, dok mi društvo maše iz daleka. Bojim se paukova, pa neću da uđem u sobu pre nego proverim svaki ćošak, a to čak radim tako vešto da niko ni ne primeti. Bojim se da dodirujem vlažne predmete… Ne znam zašto, ne razumem.

Istraživanje prošlih života može početi ovakvim fobijama. Ili ozbiljnim zdravstvenim problemom, koji standardna medicina nije uspela da reši. Možda se plašite da će otkriće o prošlom životu stvoriti još više stresa, kada već imate problema preko glave. Strah kada je nešto nepoznato je uvek razumljiv.

I sama prva ne bih ušla u mračnu sobu, ako mogu odabrati onu gde je upaljeno svetlo. Ipak, nakon saznanja o jednom od prošlih života ne mora se ništa promeniti, jer uvek vi imate ključ. Sve može ostati isto, samo tada znate razloge zašto su neki ljudi u vašem životu ili zašto imate problema u komunikaciji sa članovima familije. Kada nismo spremni za promenu stvari, one ostaju iste. Kada smo spremni za najbolji mogući život, onda radimo sve da do toga i dođemo.

Neko može reći – “Pa dobro, ako nešto u ovom životu ne uspem uradiću u sledećem”. Ali zar nije poenta i smisao da u svakom momentu živimo svoj najbolji život, tako da svaki dan bude vredan sećanja. Zato je nehipnotička regresija u prošli život ono što može u tome pomoći.

Oni koji redovno meditiraju, mogu već u toku meditacije primetiti fragmente svojim prošlih života. Mogu iskusiti i astralna putovanja dok spavaju, kao i intenzivne snove, koji su još jedan znak da se prisećate nečeg od pre. Prisećamo se, naravno, uvek kada smo spremni na to. Ne postoji idealno vreme za takvo što.

U suštini, kada otkrijemo neki od svojih proših života, a to uvek bude onaj najpotrebniji, koji moramo osvestiti da bi napredovali, shvatićemo da su najvažnije lekcije u životu one koje su najjednostavnije. Ipak, ne znači i da su lake.

Oprostiti sebi i drugima je teško. Meni je bilo. Još uvek učim, ali znam da treba to da uradim i da je to jedini način da rastem kao osoba, jer ako odbijem da savladam ovu lekciju, time odbacujem deo sebe, i ostajem na istom mestu. A to mi se baš i ne sviđa.

Zdravstvene problemi i okolnosti sa kojima sam se suočavala privukli su me da se počnem baviti istraživanjem prošlih života. To vam je kao jedan veliki album sa slikama. Listate stranicu po stranicu i vidite sebe. Bila sam fascinirana. Zapitala sam se – šta sve još o svom životu, svojoj duši, ne znam?

Shvatila sam da ako sada patim, razlog tome je što sam nekog drugog davno jako povredila, ali da zbog toga ne moram da kažnjavam sebe, već mogu da tu osobu sada cenim i kada nije prema meni dobra ili ako ne “igra” kako bih želela. Regresija u prošli život me je naučila milosti i poniznosti. Naučila me je da razumem tuđi bol, kao i da budem svesna svojih reči i akcija, i kako one utiču na druge.

Naučila me je da više volim sebe i budem ponosna. Takođe, da nije bilo nje možda ne bih pronašla svoju životnu svrhu. Možda i bih, ako ko zna kad. Razrešenje karmičkog duga putem regresije dalo mi je krila i odjednom oko mene sve je postalo lagano, bila sam kao leptir. I još uvek jesam.

Drugi su komentarisali kako sam se prolepšala, iako sam bila ista. Samo nisam za sobom vukla prošlost staru hiljadu godina. Ljude koje na ovom putu upoznajem promenili su mi život, jer zaista važi ono pravilo da – kad pomažete drugima pomažete sebi.

Neko će reći – ali bojim se i dalje svega toga. Tada regresija u prošle živote nije za vas, i poslušajte sebe i u tome. Svi odgovori ionako stižu kada smo spremni za njih, jer ako žurimo, ne znači da ćemo stići na vreme.

Često regresija može biti i način da se spase odnos koji ne funkcioniše. Možda ste sve to što vam se sada dešava sa nekom osobom već doživeli, ko zna koliko već puta, ali i dalje zbog ega, ponosa ili onog “ko je u pravu”, vi i dalje terate svoje. Regresija vam može pomoći da to što treba da znate o odnosu sa nekom osobom sada konačno i naučite, i da postupite na drugi način i tako promenite vašu vezu.

Teško je prihvatiti, ali svi ljudi koji se sada nalaze u našem životu možda ne treba da budu tu, ako nas povređuju, ali ako su odnosi i komunikacija sa nekim ljudima loši, sigurno je da nas nečemu uče. Neko će i reći – “Ali, šta ako me bude bolelo?”

Pa, ja sam uvek pre za mali bol nego za onaj “večiti”. Da, neki mogu osetiti fizički bol, ali baš time čiste stare rane iz prošlosti i otvaraju prozore svoje duše, koja konačno nakon toga može da se “nadiše svežeg vazduha”. Jer neki od nas možda žive život samo delimično, i sama sam svakako bila jedna od tih. Nije ni čudo da sam stalno imala problem sa astmom. Nije bilo dovoljno vazduha. Nije bilo slobode.

Nakon što iskusite regresiju, možete kroz snove i dalje videti taj prošli život, ili čak i neki drugi. Jer naša duša uvek zna šta je najbolje za nju, kao i telo. Mozak i onako koristimo samo pet procenata, ako je za verovati naučnicima.

Svakako, saznanje o prošlom životu raščistiće negativnost nakupljenu i tokom ovog života, a takođe videćete da sve postaje i jednostavnije. Ako se neko brine da neće ništa videti tokom regresije, za takvo razmišljanje nema razloga. Svi možemo da se vratimo u prošlost, ali da idemo u budućnost, no o tome nekom drugom prilikom.

Neki će videti sebe kao na filmu, a neko drugi će samo da ima neki osećaj ili prosto će znati. Svi smo različiti i svako od nas drugačije reaguje. U tome je i lepota regresije, jer iskustvo koje ćete imati biće jedinstveno i samo vaše. Niko nema iskustvo kao vi, niti možete pretpostaviti kako će sve izgledati.

Ono što mnogi posle par nedelja nakon regresije primete je da imaju mnogo više emocionalne snage, jer im više ništa ne crpi energiju, kao i to da mirnije spavaju. I imunitet im je bolji, jer se telo u ovom procesu osvešćava bola od pre, pa time možemo i da se oslobodimo negativnosti. No, to je ono što ostaje na vama, kada se regresija završi, da naučite neke lekcije, kada znate šta je to nekoć bilo, ili da stvari ostavite na istom, ako je to vaš izbor.

Regresija zna nekad biti vrlo burna, pa zbog toga je u nekim slučajevima ne bih preporučila. Na primer, nakon dugog uzimanja jakih lekova ili antidepresiva, jer oni mogu blokirati pristup informacijama koje su pohranjene o prošlom životu, a ako i dođemo do njih, povratak u sadašnjost može biti vrlo težak i nelagodan. Takođe, regresija nije za mlađe od 18 godina.

Regresija u prošle živote je nešto kao bandži džamping za dušu. Iskustvo potpune slobode, iskustvo koje vas menja i koje pamtite ceo život.

 

Maja Lazić