Također, i objasniti iskustvo prepoznavanja kada nekoga vidimo prvi put, a imamo osjećaj da se poznajemo i razumijemo. Osjećaj da smo već bili negdje zajedno, živjeli, doživljavali ista iskustva obično je točan! A regresija nam tu pretpostavku u najvem broju slučajeva potvrdi. Iako se regresijom otkriva puno toga, ne treba je činiti iz puke znatiženje. To je način susreta sa samim sobom, iscjeljenja i duhovnog rasta, pa cijeloj stvari treba […]
Naleti energije u mojim čakrama su bili prejaki za moj organizam. Krenuo sam da forsiram krunsku čakru, što mi je oborilo krvni pritisak drastično, iako nikad nisam imao problema sa njim, pa sam prešao da primam energiju solarnim pleksusom. Opet je bilo preobilno kao leptirići u stomaku puta deset, gotovo bol. Sutradan, kad sam se ustao i otišao do toaleta, urin mi je bio krvav. Nisam se uzbudio ni uplašio […]
Još od vremena davnih, naučismo stvoriti više no treba, i ne samo hleba. Svako se trudio od srca dati, svako je želeo sebe utkati, u tuđi osmeh, u tuđi san, ulepšati nečiji dan. Starim zakonima mesta više nije bilo, jer svima se za druge snilo. Tamo vladara nema, ni čuvara reda, i niko se ne ujeda. A zašto bi? Nama je do svakoga stalo, izvori ne zadovoljstva presušiše. nema se […]
U što smo se mi ljudi to pretvorili? Mozak nam je ispran reklamama punim ženskih grudi, nabildanih tipova, sladoleda, čokolade, zabranjenih stvari koje nam se nude na dlanu uz poruke – “Ništa nije zabranjeno!” i “Sve za tvoj užitak”… Kakav užitak? Tjelesni, samo tjelesni! Potrošački mentalitet zavladao je i u emotivnim vezama. Zar današnji klinci ne kažu, kad su bili s nekim – “Potrošio/la sam ga?” Pretvorili smo se u […]
Gomile onih što došli su uputiti “posljednji Pozdrav” Nikad me na ulici nisu dočekali osmjehom, pogledom, a kamoli riječju. Gomile onih što padaju u oaze Bola, Bili su upravo sav moj Bol. Gomile onih što pisat će mi hvalospjeve, uvijek su se trudili nabacati što više prljavih, odvratnih riječi, na moj Lik. Gomile onih što će sa “ponosom” reći: Bila je Naša! Nikad nisu bili Moji. Iako, uvijek su si […]
Krajevi su i novi početak, početak onoga što se željelo, iako izgleda da se život igra i postavlja nove enigme. Potrebna je dodatna hrabrost prihvatiti što život nudi, i s ljubavlju ući u nove izazove, pokazati sposobnost i samostalnost individualnog početka, jer i u grupi svaka individua daje svoje znanje, ideje, osobnost, energiju ljubavi, što je sve dio kreacije. Budi ljubav što god i kamo god kreirao i gradio! […]
Jesmo li tijekom godine previše kruto navukli jednu drugu masku – užurbanosti, stresa, panike? Pa jedva čekamo da je se oslobodimo i zamaskiramo u nešto šaljivo što će svi voljeti? U doba karnevala sve je dopušteno! Možemo biti što želimo i ponašati se kako želimo. Možda je u tome tajna kojom karneval očarava generacije ljudi. Još jedna vrsta maskiranja pobuđuje moje divljenje, a to su glumci i njihove omiljene uloge […]
Ako se i nije dogodio smak svijeta – stječe se dojam da je definitivno sumrak čovječnosti, kulture, suosjećanja i svih ostalih ljudskih vrijednosti. Paradoks modernog svijeta je privid da osobna prava nikada nisu bila veća; između ostalog sloboda izražavanja i na internetu – a zapravo pritisci iz centara moći (ekonomskih, političkih, vjerskih) – nikada nisu bili jači! Između kapitalističkog “imati”, socijalnog i društvenog “uklopiti se” i vjerske “poslušnosti”, čini se […]
UVIJEK KAD OTPUTUJEŠ uvijek kad otputuješ tek poneka struna odjekne ne smiješî se karanfil u prozoru sunce se pritaji slušam dugo kako šuti uvijek kad odeš tiše kaplju sa zida latice cvjetova vrćaju se naša putovanja ususret mi idu krajolici ne mogu ih izbrojati otkucaji sata, njegove metalne suze uvijek kad otputuješ otvaram prozor u kome svijetli nepomičnost pustio bih glas da mi se ne osuši na obrazu CESTOM […]
NE ČEKAJ ME Kad zvijezda nad zipkom zaspalom u korovu godina zanijemi i obnevidi ne zdvajaj Ako zanoćiš jednom s tim sviralama od praha spavaj, to dobovat će kiše snježne vjetar s mora Ne puzi ka prozoru, kamen je progutao ruže penjačice pregazio majčine suncokrete Pusti naše vidike, ne proučavaj više zvijezde, oko gorsko na brežuljku Pusti pradjedove dođu li listati šumor crnih maslina To su njihove nepročitane knjige nad […]
