AKO SAM IKADA…
(Tranzit Saturna kroz 8. kuću, tranzit Sjevernog čvora kroz 8. kuću – TRANSFORMACIJA)
Ako sam ikada… a znam da jesam!
Dušu svoju Neznanjem vezala
Pa životima putujem ne znajući gdje sam
Jer strahom sam nutrinu sve više stezala,
Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…
Sve one duše koje sam povrijedila
Eksplozijom misli, riječju i djelom
Iscjeljujem rane koje sam zavrijedila
Svaku ogrebotinu, udarac i prijelom.
Ako sam ikada… a znam da jesam!
Dušu okovala ugovorima krutim
Pa životima putujem ne znajući tko sam
Umjesto da zapjevam, ja radije šutim
Jer strah u nutrini ponekada je jači
Od udaha svjetlosnog koji me okružuje
I ne čujem, ne vidim što za mene to znači
A moja duša, Svemir za tugu optužuje.
Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…
Sa željom da slobodan let ja spoznam
Onda kad tamom dušu okružim
Najveću tajnu u duši prepoznam
U trenutku kad potonem, kad se rastužim,
I pri tome moj val
Dodirom uskovitla nečije more
Nekom davnom plimom potopim nečiji žal
Na tuđem licu ucrtam bore
Ovom pjesmom sad raskidam lance
Oslobađam sebe, znance, neznance…
Za vremena prošla
Za buduća vremena
Jer svi smo mi niti božanskog vretena
Spiralnom kretnjom pravimo krug
Ovom pjesmom otpuštam
Jednom davno stvoren dug…
POMRČINA SUNCA
(Tranzit Saturna kroz 8. kuću, tranzit Sjevernog čvora kroz 8. kuću – TRANSFORMACIJA)
Zatamnjeno nebo nutrine
Sve je utihnulo u taj čas
Ne vide se dijelovi cjeline
Niti dopire do mene poznati glas.
Vrijeme je mirovanja
Tihovanja
Šutnje
Ne očekujem Svjetlost
Niti glas drage mi nebeske lutnje.
Znam, sve je u redu
Tako kako treba biti
Ipak, riječi nižem već u slijedu
Ne može ih tama skriti.
Ne vjerujem očima
Pozornica tamna u ekran se pretvara
Zahvaljujem ovakvim unutarnjim noćima
Jer kroz tamu, Svjetlost progovara
Na svoj poseban, zvjezdan način
Daruje me iskrama
Daruje me svačim
Što ja sama zamijetila ne bi
Da me sunce stalno obasjava
Da li bih se obratila samoj sebi
Plovila snovima kad caruje java?
Sve je sada pomiješano
Kao da je razlivena po svemiru duga
Zahvaljujem na svemu što mi je dano
Za tren radosti i za tren kad dušu
Ispunjava tuga
A Svemir
Čujem ga
Otkucava kao moje bilo
Kroz pomrčinu nudi nemir
Sve se je kroz mene slilo
Ipak
Vrijeme je mirovanja
Tihovanja
Šutnje
I kad ne očekujem Svjetlost
Sretna sam duša
Jer ispunjava me glas
Moje nebeske lutnje.
NEBO JE PRED ZORU…
Mjesec je pred zoru božanstveno sjao
Kad bi barem čovjek u nebo više gledao
Shvatio bi da izvana, sve je kao iznutra
Možda to primijetiti će jednom… sutra?
Zvijezde su noću iskričavo plesale
Haljinice svjetlosne po nebu su objesile
Zamijećene su bile tu i tamo
Kad bi čovjek, nebu pogled uputio samo.
Otkrio bi otkucaje jednog novog svijeta
Svemir kao livadu gdje sjajna zvijezda cvjeta
Iznutra i izvana kako sve je isto
Ocean od sazviježđa kao more bistro.
Plavetna bića od zvjezdanoga praha
Nebeski su putnici bez imalo straha
Jedan osmijeh i rađa se galaksija nova
Kojom duša putuje kad prepuna je snova.
Nebo je pred zoru iskrilo najsnažnije
Na tren, oči su moje bile malo vlažnije
Jer čežnja me povukla časom izvan tijela
Poželjela sam biti jedna galaksija cijela.
Mjesec je i dalje božanstveno sjao
Kad bi barem čovjek u nebo više gledao
Shvatio bi da izvana, sve je kao iznutra
Možda to primijetiti će jednom… sutra?
DANAS JESI… I SUTRA JESI…
Danas jesi
I sutra jesi
Samo nitko ne zna gdje si…
Tko si?
Da li duša novo tijelo negdje opet nosi?
Možda taman konac sačinjava tkanje
Ili je od svjetlosti izgrađeno novo zdanje
Putuješ li kroz svemire
Miruješ li na nekoj planeti
Nosiš li sa sobom sve prastare nemire
Da li se duša zemaljskoga svijeta sjeti?
Jer je svaka nit podsjetnik na dane
Polazište iz centra
Na sve četiri svjetovne strane
Ona najdalja ujedno i najbliža
Kroz dubinu dodiruje visinu
Račva se, mrsi, razilazi, križa
Sve u želji da osjeti znanu joj blizinu.
Danas jesi
I sutra jesi
Netko uvijek zna gdje si…
Prati tvoje nevidljive stope
Onu iskru koju nosiš kao zvjezdan trag
U svemiru ovom kad kazaljke se poklope
Svjetlost pristiže tebi kao zagrljaj drag.
Mi putnici smo bezvremeni
Duboko u sebi znamo
Kako granice ne postoje
U zaborav kad utonemo tu i tamo
A sivilo zamjeni sve dugine boje
U tom trenu Buđenje doziva
I danas… i sutra…
Netko nam šapuće kako duša još je živa
Dobrodošla u neka nova svjetlosna jutra!
BUNTOVNICA S RAZLOGOM
(Ascendent Vodenjak – Mjesec u Ovnu)
Buntovna je moja Duša
Mnogi kažu; Šuti !
Pusti stvari da teku svojim tokom
Iako će to rijeku Istine da zamuti.
Tad u meni uzavrije
Moja krv usplamtjela, vruća,
Razlog svemu želim znati…
Zar je Duša tek kućica od pruća,
Koju može vjetar straha
Da poruši tako lako…
Zar da tuga družica mi bude
U trenutku kad se čini da prijatelj je svatko.
Kako da okrenem glavu
Od nepravde i laži…
Zar da kradem dio Svjetla
I da stid mi bude pratitelj najdraži…
Zašto da zašutim u trenutku
Kada kriknula bih najjače što mogu
I da šutnjom ja pozovem mračne sile
A udaljena budem Bogu.
Znam
Buntovnica s razlogom sam
Razumiju me rijetki ljudi,
Ali jednom… barem jednom…
Razlog, možda isti,
Sličnu Dušu će da razbudi.
(Zbirka poezije “Zvjezdani šapat duše”)
NEMA MI DRUGE…
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Nego pisati svjetlosne poruke
Na koraku svakom
Voditi borbu s unutarnjim mrakom
U njima tražiti podsjetnik na dane
Kad ljudi nisu bili podanici tame.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Već ostati budna u svakome trenu
Jer, čim zatvorim svoje duhovno oko
U sebi naletim na visoku stijenu
I sve što je izgrađeno nježno, polako
U dijelove razlomi se
Samo tek tako.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Već unutarnjim šapatom stišavati buku
Čovjek čovjeku biti
Kad potraži pomoć kroz moju ruku
I onda kad u meni želja se rodi
Da od svega pobjegnem
Il’ potopim sebe, kao jedrenjak
Na uzburkanoj vodi.
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Putnicom biti u trnovitom hodu
Koja kune se da pronaći će
Željenu slobodu
I sve vrijednosti koje danas zaborav je skrio
Kad čovjek iz bunara tuge
Zamućenu vodu još nije pio.
Znakove na putu svaki dan primijetiti
Pomisliti na Svjetlost u trenu
Kad rijetka duša nje će se sjetiti
U ovo doba Kali yuge
Nema mi druge…
Željka Košarić – Safiris
