U ova nesretna vremena, kada smo prisiljeni biti izolirani od okoline i vanjskog svijeta, stres je postao većini nas normalna pojava. Ovo stanje pojačavaju utjecaji medija i društvenih mreža. Tko je plahe naravi, sadašnja situacija lako dovodi do pojačanog stresa, te povlačenja u sebe.

Jedna od glavnih stvari koje možete napraviti sami za sebe jest da si pojednostavite život. Na prvom mjestu moguće je da si eliminirate neke uzročnike stresa poput gledanja nepotrebnih informacija na TV-u, na primjer priče o ljudima oboljelima od virusa, popraćene tužnim prizorima iz zemalja koje su zahvaćene većim brojem zaraženih.

Također, ne čitajte nestručno prenese tekstove nekih medija o stanju s epidemijom, koji samo pridonose panici zbog bolesti. Mnogo puta riječ je i o lažnim vijestima koje su “napuhane” te samo pojačavaju strah kod ljudi.

Na nama je da u ovoj situaciji:

– očistimo uzročnike stresa, prvo u našem rokovniku.

– uložimo sav mogući napor da razmišljamo o sadašnjem trenutku u pozitivnom smislu; da ne brinemo o budućnosti i da ne gledamo unaprijed u negativnom kontekstu.

– prestanemo žuriti ako nema potrebe za time.

– stvorimo duševni mir tako da usporimo i ponekad se osamimo, barem nakratko

– odvojimo si vrijeme za opuštanje

– polako se naviknemo reći “ne” svemu nebitnom što nam stvara stres

– pronađemo si barem sat vremena dnevno da ne razmišljamo o poslu i financijskim problemima.

– gledanje vijesti svedemo na minimum

U ovo vrijeme kada svi budno pratimo slijed događanja oko COVID-19, preko medija i društvenih mreža, sve nas to može dovesti do anksioznosti, pa čak i do depresije. Zato, samokontrolom se držite iznad nepotrebnih informacija, te ćete s vremenom naučiti prepoznati problem. Iako možda to neće biti odmah, slobodno si dajte vremena.

Vjerujte, ovo vanredno stanje uzrokovano virusom COVID-19 neće trajati vječno. Pokušajte  međuvremenu pronaći nešto što vas čini sretnim, kako biste u sebi samima potakli radost i eliminirali stres.

Nikada u životu nemojte tražiti izgovore da bilo što trpite. Ispišite svoje probleme i ono što vas muči, te si na svako pitanje dajte odgovor, ali tako da sami sebe navedete na pozitivno rješenje kao jedino moguće. Pokušajte, može se.

Oslobodite se negativnih misli, i tako ćete si rasteretiti um. Počnite živjeti onako kako vama to osobno pričinjava zadovoljstvo. Ako vam je život jako stresan, idite korak po korak. Stres koji nakupljate u sebi, zbog sitnica tokom dana, kulminira vrhuncem napetosti u večernjim satima. Naučite zato slušati ono što vam tijelo govori.

Vježbe meditacije su jako korisne. Izdvojite za njih 5 do 10 minuta dnevno ili tjedno, koliko vi mislite da treba. To će vam pomoći da opustite mozak. Pronaći ćete novi način da se rasteretite. Neki od vas dok čitate ovaj tekst sigurna sam da će pomisliti, lako je o ovome pričati, ali je teško sprovesti u djelo.

Prije dvije godine, i sama sam bila u stanju da sebi samoj pojačavam stres, što me dovelo do toga da sam se udaljavala od svih pa i od ljudi koji mi žele dobro. Vrhunac toga su bile riječi moje kume: “Kako to izledaš? Idi se pogledaj u ogledalo, imaš pogled kao da čekaš da te netko kritikuje i da ubiješ pogledom”. I bila je u pravu.

Meni su te njene riječi bile odskočna daska da nešto krenem mijenjati u sebi. Meditacije, koje sam slušala kad sam ja to htjela, dosta su me pokrenule da budem ona kakva sam bila nekada – vesela i nasmijana. Ne mogu reći da imam život bez problema. To nema nitko od nas. Ali na drukčiji način doživljavam život.

U izolaciji u kojoj smo svi sada, ja sam već jako dugo ali svojom voljom. Živim u selu daleko od civilizacije, okružena šumama. Asfalt mi ne fali, za sada. Oko mene su samo dvije kuće, a okružena sam pozitivnim ljudima. Kada mi se sveg skupi, zatvorim oči i zamislim si da sam na ovom rajskom otoku, čija je slika uz ovaj tekst. Čarobni Kaprije.

Tamo sam se jednom zatekla nakratko, van turističke sezone, i nisam se mogla nauživati okoline, mora, ali i ljudi koji tamo žive koji tamo u poluizolaciji, odsječeni na neki način od kopna. Pa žive. I sretni su, barem sam ih tako ja doživjela.

Nikada neću zaboraviti jednu staru baku, koja mi je prišla dok sam hranila mačke lutalice. Bez pardona mi je rekla da sam luda, kad je vidjela da sam raspodijelila mačkama burek koji sam donijela za sebe. Tamo ljudi imaju topliji pristup jedni drugima. Onaj ljudski. Baka mi je uz topli osmijeh pokazala da to što je rekla na moj račun nije ništa zločesto, i dodatno mi trajno ostavila prekrasan dojam na ovaj rajski otok. Hvala joj.

 

Slavenka Polojac