Kao vojnik ranjena, rastrgana od ljudi

U samoći slomljena poput mačke ližem svoje rane

I kad mi se približe, postala bi zvijer neukrotiva.

Zavlačila bi se u svoj kut što dalje od ljudi, tu sam bila sigurna.

A onda?!

Onda pojavio si se…

Ti koji si vidio u meni malu djevojčicu koja je zaboravila na radost.

Zvao si me slikare moj

Dao si mi veliko platno

Na kojem smo zajedno crtali kućicu u cvijeću.

Dao si mi nove snove, nade…

Pokazao si mi viziju budućnosti koju bi prenosila na platno.

Oživio si u meni djevojčicu koja te počela zvati svijete moj.

A ona?!

Ona je postala tvoj slikar, obojila život

Sivilo uklonila nad njim…

Tu je nastala ljepota na platnu između jedne slikarice i njenog svijeta.

💛

Otpustila sam okove, prošlosti svoje

Da bi mi ti prinče mogao doći

Na svoje prijestolje srca moga.

Duša moja je tebe odabrala za suputnika života moga.

Ne znam ti ime, osjećam te snažno da mi dolaziš.

Očistila sam ti put… da ne lutaš labirintima

Anđeli mi tebe nose…

Ti si moj odgovor na moju molitvu

Tebe sam čekala kao dar s neba

Pitanje je vremena kad ćemo jedno drugo ugledati.

 

Dragana Mirković – Kira