Vjerojatno je većina vas doživjela trenutak snage i samosvjesnosti koji se rasplinuo nakon što vas je svakodnevnica pomela svojom životnom metlom. Tada ste možda doživjeli razočarenje i prepustili se tuzi, te na taj način još više smanjili svoju energiju koja vam je potrebna kako bi održali svoju snagu.

Jer što je zapravo osjećaj snage? Da li on dolazi iz vašeg uma? Da li ga vi stvarate? Odgovor bi bio da, ali osjećaj snage iz uma umjetan je i traje kratko, to je zapravo vlastito ‘nabrijavanje’ da ste dobro koje vrlo brzo pokaže svoje pravo lice, čim se susretnete sa nečim što vam nije po volji.

Onaj osjećaj snage koji je stalan i koji izvire iz centra i punine vašeg bića je vaša vibracija koju ste uspjeli podići dovoljno da vas vanjske okolnosti ne poklope već da vi slobodno plutate iznad njih. Tada to nije stanje koje ste izazvali već stanje koje proizlazi kao produkt vašeg općenitog dobrog i uravnoteženog energetskog stanja/postojanja.

Ono što bi većinu tražitelja vlastite sreće moglo zanimati je kako održati jedno takvo stanje kada vam se ono desi ili kako ga uopće postići? Odgovor na to pitanje ujedno je i najveći izazov u onom što nazivamo “radom na sebi”, a to je – dosljednost. Stalna i uporna fokusiranost na ono što želite.

Ne u smislu da sjedite i mislite na to već da svaki trenutak u vašem danu bude ispunjen namjerom i unutrašnjim porivom da se probudite. To “buđenje” je zapravo pokretanje vašeg energetskog sustava prema nečem višem osim svakodnevnom i rutinskom preživljavanju, uz poneki drugačiji dan i godišnji. To “buđenje” donosi vlastitu samospoznaju koja ne proizlazi iz količine djece, novaca, kuća ili auta kao niti društvenog statusa.

Kada ste dolazili u novi/sadašnji život vi kao duše niste imali namjeru stvoriti što više materijalnih uspjeha i dokazati svijetu da vi vrijedite. Vama na tom nivou duše namjera je bila i još uvijek je steći što više novih iskustava koja vam onda koriste u rastu i razvoju. Isto tako kada ćete jednog dana odlaziti iz ovih tijela sa sobom nećete ponijeti apsolutno ništa osim upravo tih iskustava.

Stoga radeći po cijele dane i fokusirajući se na materijalno vi stvarate možda svoje “bogatstvo” za koje se onda kasnije nadate da će vam pomoći (ako ne vama onda barem vašoj djeci koju “toliko volite”), ali stvarate i iskustvo. Samo je pitanje koliko ćete na kraju sa njim biti zadovoljni ili koliko će vam biti dovoljno?

Kada ćete odlaziti iz ovog tijela nećete se tješiti sa pomisli koliko ste puno toga ostavili u svoje nasljedstvo i koliko njih plaće za vama već ćete razmišljati da li ste svoje vrijeme najbolje iskoristili, da li ste iz odnosa sa svojom djecom dobili maksimalno, da li ste baš trebali cijeli život ostati na tom jednom poslu/braku/zajednici samo zato jer vas je bilo strah pomaknuti se ili ste mogli napraviti korak i vidjeti da su vaši strahovi neutemeljeni, i da je nakon tog koraka čekala još puna zdjela novih izazova koji su bili spremni na vas.

Dok ćete odlaziti svoju djecu, svoje partnere nećete gledati na isti način, ponovo ćete se “sjetiti” tko su oni van ovog svijeta – duše koje su zajedno sa vama krenule na put za koji su se nadale dobiti maksimalno novih iskustava. Sjetit ćete se kako ste već puno puta bili sa njima u mnogim životima i sjetit ćete se one neuvjetovane ljubavi koja vas sve povezuje. Tada će u zaborav pasti sve obiteljske i poslovne svađe, sva zamjeranja i ljutnje. Sve to rasplinut će se, kako će se rasplinuti i ovaj vaš život. U vama će ostati jedino ljubav i nova iskustva.

Čak i oni koji dožive duboku starost zapravo žive vrlo kratko, jer vrijeme i mjesto ne postoje van ove naše dimenzije. Stoga čekanje nekog dana kada će vam biti “bolje” je zapravo “gubljenje vremena”, koje ionako ne postoji. Nije mali broj onih koji većinu svojih zrelih godina prožive radeći i stvarajući kako bi onda taj stvoreni imetak predali velikim organizacijama kroz zamjenu za lijekove i razna pomoćna sredstva, koja im tada trebaju da bi preživjeli starost. Jer po putu su izgubili svoje psihičko i fizičko zdravlje, a emotivno su se zatvorili kako bi se lakše nosili sa svakodnevnicom, na kraju se jedino tješeći kako su barem nešto ostavili djeci u nasljedstvo. Žaleći se pritom kako zapravo to njihova djeca ne cijene, ‘a’li budu, kada i oni budu stari’, i tako se krug nastavlja…

Sve to može ići i na drugi način – skupljanjem većih iskustava, uživajući u životu koji je “sada” kroz svakodnevnicu koju ste dizajnirali kako bi vama služila, a ne kako bi vi njoj robovali. Jer vi ste glavni i odgovorni dizajner svog života, on izgleda upravo onako kako ga vi oblikujete, svojim unutarnjim stanjem. Stoga, što je vaša vibracija pročišćenija od unutrašnjih strahova, što više imate osjećaj sebe, onog unutrašnjeg bića koje je zamotano u ovo fizičko tijelo, to više funkcionirate kao cjelina, svjesna sebe i svoje snage. Tada se stvari počinju razrješavati u smjeru koji je najlakši za vas. Jer nema “dobrog i lošeg” puta, postoji samo teži i lakši. Stoga bi onaj put u prvom dijelu teksta opisali kao teži, a ovaj kao lakši.

Strahovi koje ste donijeli u ovaj život kako bi ste ih savladali (to je jedini razlog zašto nešto donesemo u novi život – da bi to savladali) se mogu vidjeti kao nakupine energije. One zatim vibracijom privlače ljude i situacije koje vam mogu “potvrditi” da je vaš strah opravdan. To na van izgleda tako, a zapravo se radi o tome da ste vi sa svojom energijom privukli taj događaj, koji vam je onda još više “ulio strah u kosti”. Nakon nekog vremena, ako to ne pročistite, dolazi do tolike blokade koja na fizičkom nivou izaziva bolest. Obično tada ljudi prestanu trčati kroz život, na trenutak gledajući u sebe. U tom momentu mnogi počnu “raditi na sebi” i buditi se.

Sve to moglo je i bez toga, možete se probuditi, raditi na sebi, rješavati svojih strahova, učiti kako živjet kroz sreću i ljubav, mir i razumijevanje i bez toga da dočekate neki fizički problem. Sa tim se vraćamo na početak teksta i onu čarobnu riječ, a to je – dosljednost. Ostati vjeran sebi i kroz svakodnevni život usmjeriti pažnju, želju i volju prema tome da osjetite tko ste, što to ima u vama što nije razriješeno, što je to što vas blokira u obitelji, poslu, među prijateljima i na koji način to možete pročistiti? Čim krenete na taj način djelovati, odgovori će doći sami, nekada iz dubine vašeg biča, nekada kroz neku osobu, radionicu, knjigu, tekst… Bitno je da je vaša želja za vlastitim upoznavanjem nešto što stalno dozvoljavate da teče vašim bićem i donosi vam nova iskustva.

Vježba – održavanja protoka energije:

Sa laganim vježbicama poput ove, koje su vizualizacija koja pokreće energije, možete si pomoći održavati protok u vašem biću. Vježbu možete raditi sjedeći, ležeći ili radeći bilo koju drugu radnju, potpuno usmjereni na nju ili ju održavajući u pozadini dok recimo hodate. Nije bitno, bitno da budete svjesni svoje energije, sa vremenom ćete točno moći osjetiti kada vam je energija “ustajala”, a kada je “protočna”.

Dopustite si kroz vrh glave i krunsku čakru (koja se nalazi točno na vrhu glave) ulazak energije iz “izvora” (možete to nazvati bilo kojim imenom koje vam je blisko) – potpuno čista, svijetla energija vrlo visoke vibracije. Tada vizualizirajte kako prolazi kroz vašu glavu, vrat, ramena, ruke, šake, prsa. Osjetite kako puni vašu srčanu čakru i kako vam omogućuje da osjetite ljubav (onu bezuvjetnu ljubav koja sve prožima), zatim pustite tu energiju da sklizne niz vaše cijelo tijelo sve do stopala, a nakon toga ju propustite duboko u zemlju kroz korijenje koje ste vizualizirali da izlazi iz vaših stopala. Na taj način se pročišćavate i omogućujete energetsku protočnost na vrlo jednostavan način koji možete provesti u bilo kojem trenutku.

Barem mali pomak prema sebi bolji je od nikakvog, a upravo tako mali koraci ako su dosljedni mogu vam vrlo brzo pokazati svoju veličinu. Tada je samo pitanje trenutka kada ćete spoznati i svoju veličinu, snagu, moć kao energetskog bića u fizičkom tijelu, te se doživjeti kao cjelinu koja može živjeti upravo onakav život kakav izabere, kreirajući svoju stvarnost.

 

Maja Šamarinac