Sklad duha i tijela

DUH I TIJELO SU JEDNO, NE DAJMO DA IH SE RAZDVAJA

 

“holizam – 1. evolucionistička teorija J. C. Smutsa; 2. biol. Teorija prema kojoj je organizam kao cjelina nešto bitno drugačije i više negoli puki zbroj djelovanja svih njegovih dijelova, te kao cjelina usmjerava sve fizikalno-kemijske životne pojave, «biologija cjeline»; 3. psih. Promatranje i proučavanje pojedinih stanja psihe u okviru cjeline (promatranje pojedinosti kao dijela strukture)”

 

Definicije su ovo iz enciklopedijskog rječnika, po mišljenju teoretičara. No, u praksi holizam je vidljiv u mnogim slučajevima; neki ga kvalitetno provode, dok trudi griješe, jer ne vide stvarnu potrebu sa cjelovitim liječenjem. U praksi smo i sami doživjeli razna iskustva s liječnicima. Najbolji primjer mogućih grešaka, zbog nedovoljnog ulaska u dubinu problema, uočava se na primjeru dolaska liječniku zbog ranice koja vas je mučila. Bez puno filozofije liječnik vam je preporučio ljekovitu kremu kako bi rana nestala, te vas je bez puno razmišljanja, na brzinu, uputio na kućno liječenje. On, sretan što je brzo riješio slučaj, jer ga je još mnoštvo pacijenata čekalo pred vratima, a vi još sretniji što nije ispalo da se radi o nekoj ozbiljnoj bolesti, te što će vašem problemu pomoći tek jedna obična krema. No, koliko ona ustvari pomaže, nažalost, vidi se tek kasnije.

 

Nije neuobičajena pojava da je mala rana tek krajnji efekt nekog dubljeg poremećaja u našem tijelu, neke teže bolesti čiji su uzroci razni. Od njih je glavni i osnovni stres. Stres koji je “okidač” za svaku bolest koja se razbukti onoliko koliko smo dosljedni u poštivanju sebe, koliko si se trudimo pomoći da pronađemo pravi put do cjelovitog zdravlja. Liječnik je možda trenutno izliječio ranu, no nije potražio i uzročnike njenog nastanka, a to je ono što nedostaje našem sustavu, da dubinski istražimo naše probleme uključujući u ispitivanje sve faktore našeg tijela i našeg duha. Tek kratkotrajno je rješenje da na temelju jednog simptoma izliječimo neku bolest, jer ona će se ubrzo vratiti, uglavnom u puno težem obliku. Proučimo zato sve aspekte koji na nas utječu i znat ćemo zašto nam se tijelo mijenja, zašto nas danas boli glava, a sutra leđa. Sve ima svoja rješenja ako budemo gledali dovoljno duboko, ako budemo gledali u sebe.

 

Promotrivši sve aspekte i sam liječnik, ukoliko je pedantan, posvećen svom pozivu i otvoren ka novim znanjima, može otkriti da je samo jedna mala rana mogući simptom na primjer šećerne bolesti i potom prepisati sasvim drugu terapiju. Također, taj isti liječnik, ukoliko gleda “široko” bit će svjestan da je tu bolest prouzrokovao stres zbog lošeg načina života, punog briga i drugih kriza, te da je sama bolest već dugo kipjela dok nije proključala u organizmu pacijenta. To su samo pokazatelji da puno toga, sa svih strana utječe na čovjeka i buja u njemu, što na kraju rezultira bolešću. Stres je i glavni krivac za mnoge bolesti, pa tako i za one krajnje, teško izlječive, poput karcinoma. Kada je gorčina u čovjeku velika ona se sakuplja i taloži u tijelu, te je velika vjerojatnost da nastane maligno oboljenje, za koju liječnici uglavnom ne znaju zašto je nastalo baš na nekom određenom organu. Tada, nažalost, pokušavaju rješavati samo posljedice, operacijom i zračenjima. No, rijetko koji se zapita zbog čega su nastali i kako krenuti od početka, od drugih dijelova čovjeka i njegove okoline, kako bi uopće spriječili da teška bolest nastane.

 

Stres, stres, stres. Osjećamo ga svi, u raznim situacijama, i ugodnim i neugodnim, nezaobilazan kao zrak koji udišemo. No, bez obzira na ljepotu ili gorčinu trenutka u kojima nas dotakne, on je pravi šok za organizam, jer nam se tijelo zbog njega trza, grči, dobija drugu notu od one prave, prirodne mirnoće. Sakupljajući godinama razne stresove, ukoliko ga ne izbacimo putem smijeha, plača, bavljenja fizičkim aktivnostima ili tehnike opuštanja, tada bukne baš u obliku bolesti svih vrsta, bilo sitnih ili onih neizlječivih. Upravo zbog toga njihov nastanak treba od početka spriječiti, preventivno djelovati, te tražiti uzročnike i u drugim stvarima, a ne u krajnjim rezultatima poput simptoma koji su uglavnom mali i neugledni, pa ih obično zanemarujemo.

 

Živimo zdrav život! Zdrav život moguć je jedino i u potpunosti samo kroz zdrav duh i zdravo tijelo. Te dvije stvari ne valja razdvajati, jer u protivnom vaga će prevagnuti na neku negativniju stranu života i naštetit će nam. Nazovimo to potrebom da živimo “u skladu s prirodom, Bogom”. Duh i tijelo toliko su povezani da jednog bez drugog u ovom materijalnom svijetu nema. Bez duha tijelo bi bilo tek truplo, mrtvo bez duše u sebi, a duh sam bez tijela lebdio bi negdje drugdje, u nekom paralelnom svijetu. Zato dok smo podareni životom kao vrijednošću, koju nažalost još mnogi ne cijene i ne vide koliko je ljepote u tome, trebamo čuvati ta blaga. Duh i tijelo su jedno, pa se u našem sadašnjem životu trebamo o njima brinuti jednako, s puno ljubavi.

 

Činiti dobro sebi i drugima spada u pojam koji označava cjelovitost samog sebe i dio je iste priče, koja je opet tek djelić jedinstva svih duša ovoga svijeta i šire. Sve se svodi na cjelovit pristup zdravlju, što je bitno za ljudski opstanak. Naravno, nitko od nas nije savršen i svi se padamo u iskušenja i životne krize, no to su tek dijelovi života koji nas iskušavaju i uče da budemo snažniji. Dok god smo mirni i u skladu sami sa sobom, svojih duhom i tijelom, samo tada odista živimo punim životom.

 

 

(mj)