Lepe su tužne pesme, ali loša su mantra. No verovatno su nas tako programirali još ranije – da se pravi tužna muzika, pošto je najviše onih koji su nesrećni u bilo kojem smislu, pa tako i u ljubavi. Tako da oni imaju šta da slušaju i da mogu da zaplove u tu tugu.

Naravno, sam čovek može sam da smišlja pesme, ali od najranijeg detinjstva je pod uticajem okoline gde su najleše pesme upravo tužne pesme. To se od njega traži.

Još mu nametnu idealnu ljubav da je tamo negde na nebesima. Zbog toga kako rastemo očekujemo pritom neminovno razočaranje u ljubavi.

Mislimo da ne može trajati savršena ljubav i tome slično. I ljudi slušajući takve stihove u tim tužnim pesmama, sami se pretvaraju u to. A nisu pritom niti svesni da kad se sami unesu u pesmu da samo još više pojačavaju tu energiju o kojoj ona govori.

Sve više i više takvim tužnim pesmama ljudi pojačavaju ista takva osećanja na sebe same, kao i takve tužne sitacije.

Tužna pesma je možda lepa pesma, ali  je sama po sebi loša mantra!

 

Ljubičasti Mandrak