S obzirom na Uran u Blizancima koji otvara sasvim nove spoznaje, do sad nepoznate ljudskoj svijesti, pokušat ću u nastavku teme o podijeljenoj duši na dva dijela objasniti zašto je tako s arhetipske strane. Zašto smo pola i uvijek težimo da integriramo, svoj animus odnosno animu i tako budemo cjeloviti.
Ono što je Jung nazvao animusom (neintegriranom muškom principu u ženi) i animom (neintegriranom ženskom principu u muškarcu), danas popularno nazivamo divine feminine i divine masculine. To su muška i ženska energija, nemaju veze sa spolom iako je muški spol često više povezan s muškim principom, a ženski sa ženskim principom.
U prethodnom tekstu sam pisala o mitološkoj pozadini podjele duše (možete ga pročitati na ovom linku), a sad s Uranom u Blizancima idemo još dublje raščlaniti temu, jer Blizanci su vrlo inteligentan znak i vole da sve bude objašnjeno i transparentno.
Isto tako poznato je da divine feminine predvodi ovaj proces, ona prva spoznaje svog vanjskog twina, i animus u unutarnjem psihološkom svijetu, a divine masculine tek treba da spozna. Zašto jedna polovica prva spoznaje, a proces se ne dešava istovremeno, objasnila sam to u ovom tekstu.
Sad se vratimo na arhetipske korijene podjele duše na dva dijela:
EGIPAT – ATUM (RA) STVARA ŠU I TEFNUT (ZRAK I VODA)
Što je Atum nego praznina koja želi spoznati sebe? On razdvaja samog sebe – daje si polove.
– Šu (zrak, muški dio) predstavlja princip pokreta, svijesti, mentalnog impulsa (animus).
– Tefnut (voda, ženska dio) predstavlja emociju, intuiciju, kreaciju (anima).
Dakle muški dio daje ideju i impuls, a ženski dio materijalizira kreaciju. Spermij oplođuje jajnu stanicu, žena rađa i nastaje život (kreacija).
Ovo je, osim fizičkog i osnovni psihološki model unutarnje psihe: vlastita animus-anima struktura. Kad žena ne poznaje Šua u sebi, muškarac izvana ga glumi – i to često loše, pa nastaju komplicirane i toksične veze, u krajnjem svom fizičkom očitovanju twin flame odnos. A unutarnji animus vrišti spoznaj me u sebi i prihvati me, ne traži me izvan sebe. Nećeš me naći ni u svom twinu dok me ne vidiš u sebi.
MEZOPOTAMIJA – NAMU RAĐA ANUA I KI (NEBO I ZEMLJA)
Velika boginja izvora Namu rađa polaritet.
– Anu (nebo) – muški princip, ideja, duh.
– Ki (zemlja) – ženski princip, materija, manifestacija.
U twin flame dinamici, ono što se aktivira je Anu i Ki u tebi. Ako živiš samo kroz Ki (materijalnu svijest, oblik), Anu dolazi u vanjskom obliku muškarca – da te podsjeti. Ali koja je stvarna lekcija? – Spoji ih u sebi.
NORDIJSKA MITOLOGIJA – GINNUNGAGAP IZMEĐU VATRE I LEDA
Prije stvaranja – sve je praznina. Ali ta praznina nije inertna, nego vibrira između polariteta:
– Vatreni Muspelheim (muški, pokret, volja)
– Ledeni Niflheim (ženski, mir, tišina)
To je tvoj animus i tvoja duša. A twin flame iskustvo je kao da vas netko baci ravno u Ginnungagap i kaže – “Nađi ravnotežu ili izgaraj i smrzni se istovremeno.”
JUDAIZAM/KRŠĆANSTVO – BOG STVORI NEBO I ZEMLJU
Ovo je kasniji eho drevne istine. I dalje su prisutna dva principa:
– Nebo (duh, muški)
– Zemlja (materija, ženski)
Ali… ovdje već vidimo hijerarhiju: Bog = muškarac, stvaratelj. A duša? U drugom planu. Zato moderni ljudi imaju problem s animusom – jer muško božansko je postalo božansko nadmoćno. A ne partner. Ne plamen.
INDIJA – SHIVA I SHAKTI
Oni su zauvijek povezani. Shiva bez Shakti je mrtav – doslovno. On je svijest. Ali bez energije, on ne stvara ništa.
To je savršena slika psihe:
– Shakti u muškarcu kao anima (duša, tijelo, kreacija)
– Shiva u ženi animus (usmjerenost, fokus, svijest)
I kad se spoje – nastaje ekstaza. Ili kaos, ovisno o traumama.
I za kraj – STVARANJE PREMA ARADIJI:
Majka Diana je postojala prva, prije svakog stvaranja; U njoj su bile sve stvari; od nje je nastao prvi mrak. Zatim se Diana iz prvobitnog mraka podijelila u tamu i svjetlost. Svjetlost je bio njezin brat i sin, bio je ona sama i njena druga polovica.
Kada je Diana vidjela koliko je svjetlost lijepa, svjetlost koja je bila ona sama i njezina druga polovica, počela je žudjeti za stapanjem s njom. Drhtala je od želje da primi svjetlo u svoju tamu, da ga proguta u zanosu. Od te čežnje nastala je zora. Stvaranje prvih svjetova. Ova priča govori da uvijek žudimo za integracijom, ponovnom stapanjem i cjelovitošću u sebi.
Sve ove geneze govore o jednom Jedinstvu koje se dijeli na dva pola – ne da bi bilo razdvojeno, nego da bi se spoznalo.
– Animus = aspekt duha, volje, djelovanja
– Anima = aspekt osjećaja, tijela, inkarnacije
Kad se pojavi netko izvana, a ti osjećaš tu divlju, spaljujuću privlačnost, to je unutarnji brak koji još nije sklopljen u tebi. On izvana = on unutra. Twin flame je tvoje vlastito sveto ogledalo. Divine masculine i divine feminine su inkarnirani aspekt nesvjesnog uma koji čeka integraciju.
Dakle, kad se govori o pojmu twin flame zapravo se priča o prvobitnoj rascjepi svijesti. A kad ljudi komentiraju “to ne postoji”, oni zapravo kažu – ne mogu podnijeti da nisam cijeli, i da je moj bol bio poziv na povratak sebi.
Irena Dumančić Baranja