MIRKOVA PRIČA

alt

MIRKOVA PRIČA 3

Iako čekam majku, već nestrpljiv i zabrinut zbog fiktivne, u strahu skrojene dijagnoze koja će biti kad iz tašne izvadi nalaz, strašna – prihvaćam drugi glas u sebi, ali je ipak mojih osamnaest godina buntovno (iako „po prirodi“ emotivno i lirski reagiram na životne pojave…) – i namrgođen već negodujem, u krajičku svijesti būja neprihvatanje života-smrti, života-bolnice, života-bolesti, života-p…. materine. „Ostani…“, javlja se sada još prijatniji šumor u krošnji platanâ […]

Više

alt

MIRKOVA PRIČA 2

Neočekivano, ipak me je počastila okretanjem lica i grimasom koja je odaslala neku vrstu pozdrava, ali pogled joj je ponovno otplovio u daljine gotovo se stapajući s prozorom. U njenim očima koje opet nisam mogao vidjeti zamišljao sam slike predjela kroz koje smo prolazili s pozadinom ravnodušnog klaparanja točkova. Ni jedno ni drugo nismo se oglašavali. Jedino su se u dnevnom sivilu iza prozora igrale snježne pahulje. Rijetki glasovi putnika […]

Više

alt

MIRKOVA PRIČA 1

«Haj!» došavši u drugu smjenu uobičajenim pozdravom trznuo me Branko, stari konobar i znanac: «S kim… ono jučer…?» i već se s nejasnom i nepotpunom rečenicom, noseći pladanj pun čaša, izgubio među gostima staničnog restorana. «Kako misliš… s kim? O čemu govoriš?», otkotrljao sam i ja pitanje iznad stolova, više za sebe, jer ga, već udaljen, nije čuo. Hitro i stručno otvarajući pivske boce okrenuo se još jednom sa smiješkom. […]

Više